Mjesečni arhiv - February, 2006

Hoće li sutra biti gotovine?

Hoće li komadić krute plastike ikada moći zamijeniti osjećaje koje pruža slatki teret (manjeg češće nego većeg) bunta mekanih, prljavih, papirnatih novčanica? Prema najavama kartičnih kuća, za desetak godina nestat će papirnati novac! Ma dajte, molim vas! Ne sumnjam da bi banke voljele realizaciju takvog scenarija, ali je li to uopće realno?
Gotovina nam pruža ono što kartica nikad neće. Bez obzira na to koliko komadića plastike imao u novčaniku, ne osjećam se dobro ako debljina prednjeg lijevog džepa (da, tu držim lovu) ne nagrđuje izgled tek ispeglanih hlača. Meni korištenje kartica zapravo predstavlja veliki stres i nikad nisam došao na kasu u trgovini i platio karticom ako u džepu nisam imao odgovarajući iznos novca. A kovanice? Primijetio sam da količina kovanica koje mi se zateknu, ponovno, u džepu, proporcionalno odgovara količini novca kojime raspolažem. Što više «siće», to više love.
Zamislite samo kakvu bi vrijednost imali potpuni podaci o našoj potrošnji! «Reci mi na što trošiš i reći ću ti tko si», mogla bi postati uzrečica budućnosti. Kakav kapital za oglašivače, banke, političare - da i političare. Ne samo da bi mogli učinkovitije puniti državnu kasu, nago bi mogli apsolutno kontrolirati protok novca, pa i to tko će ga imati/nemati. Zamislite da se u takvom svijetu zamjerite svojem susjedu - bankaru!

Nego, evo par razloga zašto kod nas ne bi trebalo ili neće nestati gotovine, a vi ako se sjetite još kojeg, slobodno dopišite.

GOTOVINA NIKAD NEĆE/NE SMIJE NESTATI ZATO ŠTO:

- bi to predstavljalo neposredan napad na velik dio naše ekonomije, one sive, polusive, i one svih drugih tonova osim bijele.
- bi tada nestali: žicaroši, prosjaci i slični. Ili bi im banke izdale ručne POS-ove kako bi legalno mogli obavljati svoj posao?
- bi tada svaka novčana transakcija bila oporeziva, a i ovako plaćamo previše poreza
- bi tada nestale «plave kuverte»
- bi tada postali robljem banaka
- bi tada dulje čekali u redovima na blagajnama
- bi tada nestalo naše pravo na privatnost
- …

Komentari na ovaj post sa starog marketingservis bloga:

  1. mrak Says:
    ja preferiram plaćanje karticama jer ne moram dobiti sitniš, jer ne moram brinuti koliko novaca imam ili nemam u džepu i zato jer me veseli da znam da je dućanu/trgovcu otišao koji postotak manje samo zato što sam ja platio kraticom, a da ne govorim kako mi svaka kuna koju potrošim preko kartice ide u bonus za neka osiguranja i slične benefite, a privatnost, ne smatram zasada velikim problemom to što netko može saznati što kupujem (nije da kupujem oružje ili drogu na karticu pa da me netko može ganjati)
  2. zli_girl Says:
    ke$ kao ke$ izumire i ide se na to da ga se zamjeni za e-money. no pricekati cemo jos neko vrijeme. digital divide je prevelik. mislim da sam cak jednom i pisala o tome - ideja je dobro prihvacena zbog nadzora pranja novca i financiranja terorizma. @mrak, nije problem u onome sto kupujes da bi te ganjali vec u onome sto se o tebi zna. svaka kupovina (proizvod, vrijeme, mjesto, iznos) biljezi se u database. jedan inteligent agent u stanju je napraviti tvoj profil bolje nego ljudi sto te znaju 30 godina. postajes fantasticna target meta oglasivaca.
  3. studena Says:
    kupujem uglavnom karticom i osim sto ponekad imam onaj “problem” da lakse kupis nesto kad ne osjecas “kolicinu” love u rukama, ne bih se zalila. dulje cekanje u redovima? upravo suprotno: nema prckanja po novcaniku i trazenja sitnog ili zastoja jer je blagajnici nestalo love za kusur. u njemackoj upravo testiraju samoposluge bez blagajnica: kupis robu, prodjes kroz skener, platis karticom. zbog nestajanja “plavih kuverti” isto ne bih bila zalosna. privatnost? od onog trena kad si usao u internet, nesto narucio, kupio ili platio preko online-banking…mislim da si vec odavno “utvaramo” da jos uvijek postoji privatnost
  4. mrak Says:
    moj posao je da generiram materijale za oglašivače i nemam ja ništa protiv da oni mene gađaju jer time generiraju posao za mene (što bi rekli; “circle of life”), a razina kojom sam ja u mogućnosti ignorirati bilo koga ili bilo što je na razini hladnokrvnosti binarno programiranog računala; samo neka oni rade profile jer jedino što mogu zaključiti je da sam nepredvidiv (i da kupujem u ipercoopu i algoritmu gdje imam popust na količinu :) , a uostalom postoje i zakoni koliko se ti podaci smiju čuvati i istovremeno pouzdajem se u ljudsku glupost koja barem u hrvatskom slučaju još nije čula za data mining i benefite koje bi iz toga mogli dobiti
  5. zli_girl Says:
    “pouzdajem se u ljudsku glupost koja barem u hrvatskom slučaju još nije čula za data mining i benefite koje bi iz toga mogli dobiti” - :D :D :D dobar! nego, ne sumnjam da se ti ne mozes odhrvati ciljanom oglasavanju. no bilijuni ne mogu, bilijuni.
  6. aljosa Says:
    ma ne brinem se niti ja za tamo neku globalnu privatnost. mene brinu puno prizemnije stvari. primjerice, neki dan odem u banku uplatit ratu kredita. za šalterom osoba koju nisam vidio godinama. ljubazno se ispričamo, ja platim ratu, a ona spomene, onako usput “a, vidjela sam, imaš ti i firmu…” dobro, u konkretnom slučaju me ne smeta to što ta osoba ima određena saznanja o meni, ali padaju mi napamet i druge, manje ugodne situacije. u bankama rade ljudi a ne strojevi, i toga me je strah.
    ni ja ne brijem na anonimnost, ali ipak bih volio da neke stvari ostanu privatne. a to na što trošim i koliko, to puno i previše govori o meni.
  7. mrak Says:
    fala bogu na netbankingu :) , ePDVu, eRegosu i ostalim blagodatima interneta, što bi rekli; on the internet noone knows you are a dog

Aj, lijepa je zemlja Kina!

Volim dobru fotografiju, a volim i Kinu. Evo savršenog spoja.

Mračni predlaže: http://www.chinapictures.org/

Join The Union!

Blogovi na vlastitoj domeni - moj doprinis temi

Vidim, zahuktalo se. I naša ne tako mala blogerska zajednica kreće u pravcu osamostaljivanja, umrežavanja, nadam se i zarađivanja. O tome piše boris, svoje je rekao futuria, blogeri na bestseleru već ozbiljno rade, a stalno se najavljuju neke nove stvari. Zapravo, i ja imam nešto za najaviti, ali koliko god bih to rado podijelio s vama, ne smijem, da ne ureknem :)
Što se mene tiče, ja sam tu tranziciju (na vlastitu domenu) jedva dočekao i to iz više razloga.
Želio sam se distancirati (u najpozitivnijem mogućem smislu riječi) od osobnih / struja svijesti blogova na blog.hr-u. Nemam ništa protiv njih, ali ovdje se radi o tematskom, “zanatskom” blogu pa mu je i mjesto na vlastitoj adresi. Uostalom, nakon nekog vremena mi je sinulo da koristim besplatnu uslugu, te da time ne odajem bogznakakav dojam uspješnosti u svojem poslu:)Prije tranzicije na vlastitu domenu, čovjek bi trebao rasčistiti sa sobom jednu stvar: zašto uopće vodi blog? Vlastitu domenu i sve što ide s tim (troškovi domene i hostinga zapravo su gotovo zanemarivi, ali su ipak troškovi) preporučio bih prije svega onima koji imaju ili namjeravaju imati neke koristi od svojeg piskaranja. Kako imati koristi? Evo, priznajem, meni i mojima je ovaj (i onaj bivši) blog zaradio pokoju nadnicu, ali ovo zapravo ne radim iz čista koristoljublja. Kod mene se ipak prvenstveno radi o želji da povremeno nešto napišem (iako sam se odrekao novinarskih honorara i života, uvijek me nešto vuče natrag :) , a kako mi posao čini cca. 65% života, o čemu bih drugom pisao. Još iskrenije, mojoj sujeti itekako godi pokoji pozitivan e-mail, nečije uvažavanje, posebno volim kada me netko priupita za savjet…

Može li se od bloga zarađivati? Može! Siguran sam da bi oni čitaniji blogovi itekako dobro mogli zarađivati ne radeći ništa što sada već ne rade. Naravno, tu bi im itekako pomogla tranzicija na vlastitu domenu, odnosno svojevrsna profesionalizacija. U svijetu ljudi sasvim fino zarađuju od svojih blogova, pa zašto ne bi i mi. Uvijek kažem da mi možemo biti jako sretni zbog toga što smo tako nazadni! Kod nas ne treba puno izmišljat - već je vani sve napravljeno! Mi samo trebao biti dovoljno pametni i odabrati pravu stvar, ispravno ju oblikovati za naše tržište/mentalitet i iskoristiti.

Zarađivati na vlastitom blogu pomalo je kao živjeti vlastiti američki san. Nije malo onih koji to uspjevaju (naravno, ne kod nas). Ono, radiš sve kao i obično, tu i tamo napišeš koju bistru (ili manje bistru) misao na blog, a džeparac kaplje. Ili curi, ili pak teče - tko zna, zašto ne. Ali da bi uopće došli do te mogućnosti, moramo se odlučiti početi stvarati vlastiti proizvod. Pišući na blog servisima isto zarađujemo, ali ne za sebe, nego za drugoga.
Ako ima dovoljno razloga zašto, reći ću vam i kako. Evo najjednostavnijeg načina: uzmeš dobar linux hosting paket (50MB uglavnom je i više nego dovoljno). U cpanelu naći ćete ikonicu Fantastico WordPress pratiti upute i još par puta , i gotovo je - imamo blog!

Malo customizacije, odaberite neku gotovu temu ili uz malo CSS-a možete oblikovati vlastitu, pokoji wp plugin olakšat će vam život i poboljšati aplikaciju. I spremni ste!
Što dalje? Ništa novoga. Pisati dobro, zanimljivo i korisno, komunicirati sa svojim čitateljima… umrežiti se!

Poziv svim blogerima koji već rade na vlastitoj domeni ili to namjeravaju učiniti Javite se!

Vezani tekstovi: Novinari, crno vam se piše!

Kako biti uspješan u web trgovini 2

Dobio sam zanimljiv odgovor na tekst Kako biti uspješan u web trgovini, na osnovi kojega sam shvatio da je priču potrebno dodatno objasniti. Sve ovo što sam napisao u tom tekstu uopće se ne odnosi na moje mišljenje. Radi se o zaključcima koji su neposredno izvedeni iz prakse nekih od najisplativijih online trgovina i istraživanja. U velikom broju slučajeva takvi su sajtevi, za moj ukus i smisao za estetiku, jednostavno - ružni, ili tek pristojni! Ipak, činjenica jest da takvi sajtovi dižu veliku lovu! U marketingu vrlo je čest slučaj da lijep i ugodan izgled ne jamči ama baš ništa, tako da neće uvijek biti uspješni samo zato što je vaš materijal ugodan oku. Izgled uvijek mora biti prilagođen (podređen) drugim ciljevima, prvenstveno prodaji. Nerijetko će baš “lijep” site odbijati kupce. Zvuči apsurdno, ali je tako.

Kako biti uspješan u web trgovini

Nije tajna: jako me zanima poslovanje na Internetu! Već dulje vrijeme radim na nekoliko projekata vezanih uz Internet i prodaju (roba/usluga/prostora) pa svo svoje «slobodno vrijeme» ulažem u proučavanje pozitivnih primjera i praksi i uspoređujem ih sa stanjem na domaćoj sceni.
Moram reći, na našim je web trgovinama bolno očito kako se postavljamo prema poslovanju, a stvar je to s kojom se susrećem kod gomile svojih klijenata, a i kao kupac. Umjesto da cijelo svoj poslovanje prilagođavamo kupcu i njegovim željama/potrebama, mi radimo tako da je nama lakše. Ne jednom dogodilo se da svojem klijentu ukažem na situaciju koja kupcu otežava kupovine, a da dobije odgovor u stilu: «Ali nama je ovako stoput lakše!» Ona stara: «Samo da pošalju novce, pa ne moraju niti dolaziti» očito se ne odnosi samo na turiste, nego općenito na naš odnos prema kupcima.
Nego, kad smo već kod web trgovina, evo par savjeta kako kupcu olakšati (džep) kupovinu na Internetu:

1. Koristite velike fontove:
Vjerujte pomaže! Ja sam dugo vodio bitke s dizajnerima tjerajući ih na korištenje velikih fontova. «Manji su elegantniji… bolje ovako izgleda… pa vidi se i ovako!» sve je to točno, ali veliki fontovi prodaju!
Lakše vidim, lakše kupim! Na wbu, neki stavljaju jednako male ikonice koje omogućavaju povećanje teksta, znam ja i da Ctrl + kotačić rade isti posao, ali moramo li tjerati kupca na te dodatne radnje da bi kupio? Uostalom, kad je site pripremljen za malecki font, korisničkim povećanjem dolazi do totalnog raspada sistema.

2. Komentari
Dozvolite kupcima da komentiraju proizvode i dajte tim komentarima značaja. Ako nitko ne komentira - varajte - pišite ih sami, udijelite koju sitnicu najboljem komentatoru. Kupci vole čuti/znati što drugi imaju za reći o određenom proizvodu prije nego li ga kupe.

3. Dinamična veličina sadržaja
Nije pravilo bez izuzetaka, i znam da je to gnjavaža, ali pali. Neka sadržaj ispuni cijeli ekran, neka proizvodi skaču u oči sa svih strana. Kupci će biti suočeni s većim izborom, većom količinom informacija i pasti će im napamet i neka neplanirana kupovina.

4. Informacije, informacije…
Nadovezuje se na točku 2. Dajte što više informacija vezanih uz određeni proizvod. To mogu biti proizvođačeve informacije (prospekti, manuali…) ali i linkovi na stranice s recenzijama. Informacija nikad dovoljno!

5. Pa dobro što sad!
Evo, meni se stoput dogodilo. Nađem proizvod, odlučim se na kupnju, ali pojma nemam kako da to učinim?! Onda, negdje u uglu nađem mali tekstualni link «kupi proizvod», ili još gore «dodaj u kušaricu» itd. Pa to je konačni cilj, pobogu, zato sam došao da kupim i vi želite da kupim, pa zašto mi onda to toliko otežavate?! Želim velik, upadljiv natpis: «Kupi me!» uz proizvod i laganu, intuitivnu navigaciju do zaključenja kupnje.

Update teksta

Sljedeća »

Marketingservis magazin

Najčitaniji postovi:

Iz arhiva

Najcešce komentirani postovi

Zadnje komentirano

Add to Technorati Favorites