m.servis | piše Aljoša Japundžić

U zadnje vrijeme kod mene je totalna ludnica. To je uvelike uzrokovano time što sam se (dijelom) vratio starom poslu. Nakon dosta godina (i ne želim ih brojati) otkako sam napustio dnevno novinarstvo, i par godina otkad sam završio karijeru urednika, vraćam se u rovove! Ne, neću napustiti svijet marketinga. Ovim novim (starim) poslom zapravo uspješno (?) kombiniram dva svijeta - pisane medije i marketing. Prirodan spoj, u svakom slučaju jedno bez drugog gotovo da i ne ide. U mojem slučaju samo je trebalo pronaći način kako dvije strasti spojiti u jedan uspješan posao. Nadam se da sam uspio.
Ukratko, o čemu se radi. Moji partneri i ja osnovali smo jednu malu tvrnicu sadržaja, popraćenog mogućnošću potpune usluge u smislu grafičkog oblikovanja, pripreme i tiska i/ili web publishing rješenja, a sve u cilju stvaranja mogućnosti da svatko tko to želi može naručiti i dobiti bilo kakav sadržaj, ali i gotov proizvod (newsletter, časopis, web portal…). Stvar se kuje već neko vrijeme (prvenstveno u mojoj glavi), ali evo, krenuli smo i sa prvim konkretnim proizvodom - časopisom (nek’ neko vrijeme ostane anoniman).
I, kako mi je? Iskreno, zadovoljan sam. Zahrđao, ali vozim. Mediji su ipak moja prva ljubav, a marketing je druga. Kao što rekoh, spoj je prirodan i meni jako drag. Uspio sam si stvoriti posao u kojem počinjem iskreno uživati - a to je vrhunac!

Neće biti prvi put da naglašavam koliko je potrebno održavati kvalitetnu komunikaciju s klijentima. Očito, mnogi su u zadnjih nekoliko godina to shvatili, ali nažalost u toj su komunikaciji ostali na jako niskoj razini. Zašto to kažem? Pa ako mislite slanje promotivnih letaka, emejlova i kataloga, pa i oglasa ili isključivo promotivnih poruka vrhunac komunikacije s kupcima grdno se varate i osuđujete se na rezultate slabije od očekivanih.
Gdje se kriju problemi? U nekoliko riječi kojima je zajednički prefiks «jedno…». Opis komunikacije s kupcem nikako ne može i ne smije biti složenica koja uključuje tu rječicu. Komunikacija uvijek mora biti dvostrana i tu dolazimo do prvog problema: Read more »

Niste valjda mislili da će blog biti lišen komercijalizacije? U svijetu je trend već postavljen – sve više kompanija, odnosno njihovih čelnih ljudi koristi blog kao medij komunikacije s tržištem. Za sada je utjecaj takvih blogova na prihode kompanija minimalan, gotovo nikakav, ali svakako ukazuje na trend. Neki individualci (poput mene) direktno se oslanjaju na vlastiti blog kao na medij kojime će, široj publici, u nešto opuštenijem stilu opisati svoju djelatnost, naglasiti svoje sposobnosti… u konačnici pokušati imati neke materijalne koristi od sveg tog piskaranja.

Prema vlastitu iskustvu, klijenti će od vas uvijek željeti dobiti nekakav kvalitetan sadržaj, bez obzira na to kojim ga putem vi prezentirali. To može biti blog, ali to može biti i direktna komunikacija, Internet stranice, odnosno nekakav newsletter… što god. Cijenit će vas više i imat će povjerenja u vas ukoliko im dokažete da niste običan «dodavač» (definicija jednog mog klijenta kojime je opisao trgovce (prodavače) koji prodaju robu ili uslugu bez ikakva znanja i naprednije komunikacije), nego da ste stručna osoba koja itekako dobro poznaje robu/uslugu koju nudi.I sami znate koliko su bitne reference. Ali uvijek nastane problem kada potencijalnog kupca/korisnika u ograničenom vremenskom razdoblju trebate uvjeriti u vlastitu sposobnost/kvalitetu/… Tu odlučujuću ulogu može odigrati upravo neki neosobni oblik komunikacije. Zašto ne? Neka to bude blog. Da ste me za istu stvar upitali prije pola godine, rekao bih: «Treba naći neku formu newslettera.» Danas blog prednjači na mojoj listi preferenci, a za to je puno razloga.

Newsletter je ipak prilično nametljiv oblik komunikacije, i to mu u određenim slučajevima daje veliku prednost. I sam za neke svoje klijente redovito pripremam newslettere, i mogu reći da primatelji uglavnom dobro reagiraju i prihvaćaju taj oblik komunikacije. Newsletter će dobro doći kada u prezentaciji svoje djelatnosti želimo obilato koristiti grafiku, dakle kada djelatnost nameće neke vizualne elemente. To vrijedi bez obzira o tome radi li se o e-mail ili print newsletteru. Ali tu već dolazimo do problema.

Ukoliko svoj newsletter šaljete e-mailom, zatrpavate već dovoljno zatrpane Inboxeve vaših potencijalnih klijenata, uz vrlo realan rizik da vaš e-mail neće niti doći do željenog odredišta. Druga stvar koja mi odmah pada napamet, barem prateći newslettere koje ja dobivam; oni su često vrlo neažurni, pa se tako nerijetko događa da sam vijest koju dobijem u newsletteru već negdje pročitao. Budući da možemo pretpostaviti da su oni koji primaju vijesti putem e-maila skloni i sami pretraživati Interneta u potrazi za vijestima o proizvodima/uslugama koje ih zanimaju, trebali bi im nuditi vrlo friške vijesti i ponude koje drugima nećemo ni ponuditi.

Tiskani newsletter ima svoje prednosti, ali također ima i mane. Prije svega, radi se tu o nešto skupljem načinu komunikacije. Dok je slanje e-maila praktički besplatno, slanje tiskanice uključuje trošak oblikovanja, tiskanja i slanja na adresu. Ipak, u zadnje sam vrijeme skloniji ovoj varijanti. Ima nešto vrlo šarmantno i čak laskajuće u poštanskoj pošiljci, uredno adresiranoj na vaše ime. Vjerojatno se radi o nekoj podsvjesnoj želji da nam netko piše, koje smo se vrlo brzo zasitili kada su u pitanju e-mailovi, ali nam srce još uvijek zaigra kada nas u sandučiću dočeka kuverta, a da u njoj nije račun ili opomena.

Vidim i sam da sam već jako daleko od početne teze, i da mi je vrijeme da se vratim na pitanje bloga, odnosno njegova korištenja u poslovne svrhe. Ne prođe dan, a da neka kompanija ne najavi pokretanje vlastita bloga. Od kad je svijeta i vijeka, kompanijama je jedan od glavnih marketinških ciljeva pojaviti se u medijima, i to ne kao oglašivač, nego kao tema vijesti (naravno, ne u crnoj kronici). Budući da tradicionalni mediji, oni vjerodostojni ne podliježu tek tako pritiscima kompanija, blog je prepoznat kao nov način da se potencijalnim kupcima zavlačimo pod kožu. Blog ima tu auru neiskvarenosti i izgleda kako su ljudi skloni vjerovati onome što na blogovima piše. Vodeći se tom pretpostavkom, velike će kompanije pokretati svoje blogove i vjerojatno u vrlo kratkom roku kontaminirati i kompromitirati i taj medij. Bez obzira na to, ja vam toplo preporučam da otvorite vlastiti blog, ali da se pridržavate nekih pravila:
- pišite o sebi i svojim uslugama, ali nemojte blog pretvoriti u zamjenu za promotivnu internet stranicu
- budite ažurni i revni – vaš blog ne smije skupljati prašinu
- pišite o iz svoje glave – prepisivanje tekstova i tuđe pameti nikog neće impresionirati

Trebao bih dodati i pravilo da ne valja pisati preduge postove :)

Slušajući jučer na radiju vijest o tome kako je tamoneki znanstvenik nakon duga istraživanja došao do zaključka da je čudovište iz Loch Nessa, popularna Nessi, zapravo slon iz obližnjeg cirkusa koji je osvježenje potražio u tom sada poznatom škotskom jezeru, te kako je u isto vrijeme vlasnik istog cirkusa ponudio nagradu u iznosu koji je ekvivalent današnjem milijunu funti onome koji zatoči i preda mu čudovište, shvatio sam kako je nastao famozni buzz marketing.

Genijalni je poduzetnik pokrenuo glasinu i ponudio dobar, itekako dobar motiv da se glasina širi. On je lukavo računao s ljudskom pohlepom kao osiguračem koji će jamčiti brzo i efikasno širenje glasine, a iznos je jamčio da će biti dovoljno onih koji će čudovište ugledati, a vjerojatno i onih koji će krenuti u lov na čudovište (čitaj: milju). Kako je vrijeme prolazilo, priča o nagradi je gubila značaj, prvenstveni motiv za silna viđena izgubio se, ali ostala je priča i navika da netko povremeno ugleda Nessi. Naravno, u međuvremenu je prvotni interes dovitljiva poduzetnika prepoznat kao interes zajednice koja sada sasvim fino živi od turizma, pa je Nessi postala tek turistička maskota, ipak dovoljno zanimljiva da se njome ljudi i dalje bave. Ljudi i dalje love i traže čudovište iz jezera iako, zapravo i sami ne znaju zašto to čine.

To me, pak, podsjetilo na ilustrativnu pričicu koju mi je nedavno ispričao mračni. Da skratim, radi se o grupi majmuna koje su strpali u kavez. Usred kaveza, sa stropa je visilo uže, a na vrh užeta povremeno su postavljanje banane. U trenutku kada bi se neki pohlepni (gladni) majmun počeo verati po užetu ne bi li dohvatio bananu, znanstvenici bi ostale polili hladnom vodom. To se ponavljalo toliko dugo sve dok pokisli majmuni nisu skopčali u čemu je fora i odlučili da je bolje biti skroman i suh. Znanstvenici su tada jednog majmuna zamijenili novim, koji je, neiskusan, odmah poletio za bananama. Ostali su, ne časeči časa, ubili boga u njemu i tako spriječili hladan tuš. Znanstvenici su ponavljali postupak izmjena sve dok kavez nije napustio i zadnji majmun iz prve generacije. Nova garnitura majmuna, onih koji za svoju pohotu nikad nisu kažnjeni hladnim tušem, i dalje nije šljivila banane, iako ni sami nisu znali što ih spriječava da se pogoste.
Ako dobro kombinirate ove dvije priče, shvatit ćete koja je moć buzz marketinga, i kako postići da se generacije i generacije kupaca pecaju na staru foru, iako ni sami neznaju zašto to čine.

Komentari sa starog bloga:

1. Martin Says:
   March 7th, 2006 at 10 e Jako dobro i zanimljivo razmišljanje. Ja malo proširio na bluemotion. Pozdrav
2. vuk Says:
   March 7th, 2006 at 12 e U današnjem Jutarnjem listu na posljednjoj stranici ima neka slika te nemani koja meni najviše sliči na sliku guske koju slijedi njezino mlado.
3. EPP (Edo) Says:
   March 7th, 2006 at 22 e da, taj primjer sam ja imao u diplomskom radu. kojeg sam prošli tjedan obranio. pri opisu povijesti marketinga…i korištenju tehnologije.
4. aljosa Says:
   March 7th, 2006 at 23 e vidiš, veliki umovi slično misle
5. EPP (Edo) Says:
   March 8th, 2006 at 17 e da? čuo sam da je i Seve mislila o tome kad je radila promociju za Doru.
6. aljosa Says:
   March 8th, 2006 at 17 e izgleda da je dosta unaprijed planirala

New & Improved borja.org je on-line! Najveći osobni site u Hrvata doživio je reinkarnaciju. Sada je pregledniji, tehnički dotjeraniji, permalinkovi i RSS olakšat će redovito praćenje i linkanje… još bolji nego prije borja.org!