m.servis | piše Aljoša Japundžić

Moram priznati, povremeno ipak čitam novine, one otisnute, iako su mi se davno zgadile. Ipak, kada ujutro odem na kavicu (ako ste ikad u Puli, kava u Talpi je najbolja) prelistam što mi dođe pod ruku. Nego, jutros tako listam 24 sata, jedini hrvatski iskreni tabloid, kad mi za oko zapne izjava Oprah, koja kaže: “Kad ste spremni raditi bez plaće, tada ste spremni za uspjeh!” ili tako nešto. UH!
U Hvatskoj bez plaće rade mnogi, a tek su se rijetki odrekli plaće radi uspjeha. Za gomilu poštenih radnika ova je izjava pljuska u lice, jer oni svoje plaće ne dobijaju iz sasvim drugih razloga. A rade.
Nego, tu smo i mi, privatnici, poduzetnici, obrtnici i svi oni koji su krenuli u samostalne vode. Da smo na umu imali plaću, vjerojatno nikad ne bi ni započeli s vlastitim poslom. Mi doslovce radimo za uspjeh, i za njega smo spremni odreći se sve i svačega. Prije svega - plaće. Ponekad se pitam: što mi je sve ovo trebalo! Radim od jutra do mraka, a često i obrnutim redosljedom. Bez godišnjeg, bez radnog vremena, uz punu odgovornost. Jučer sam razgovarao s jednim poznanikom kojim mi kaže kako je bitno nakon posla okrenuti određenu sklopku na OFF i zaboraviti na radne zadatke, posvetiti se sebi i obitelji, užitcima… Sinulo mi je kako sam i ja nekad davno znao za tau sklopku. Fino odeš na posao, iskopčaš sklopku iznad koje piše “privatni život”, a ukopčaš onu iznad koje stoji gravirano “posao”. Odradiš osam sati i onda iskopčaš jednu i ukopčaš drugu.

Kako to danas izgleda? Sada imam samo jednu sklopku i iznad nje ne piše ništa, s lijeva ON, s desna OFF. Ujutro se ukopčam, navečer, ili usred noći iskopčam. I spavam koliko stignem. Privatno ili poslovno, sve je izmješano, radim i kad ne radim.

Što zapravo tjera poduzetnike da idu naprijed. U mojem slučaju radi se o samostalnosti i optimizmu. Ne može mi ništa zamijeniti činjenicu da odgovaram samom sebi i više nikome. OK, imam obaveze prema klijentima, ali bitno je drugačije kada neki posao radiš nekome, nego kada ga radiš za nekoga. Volim što imam sve, ili većinu konaca u svojim rukama, volim što upravljam, a ne odrađujem. Volim što sudjelujem i/ili upravljam u cijelom procesu stvaranja, a nisam fokusiran samo ne jedan njegov dio.

Optimizam? Eh, to me drži! Ljudi nemaju pojma kako biti poduzetnik zna biti teško. Da nema tog optimizma i određene doze odlučnosti… ne bih si volio biti u koži.
S druge strane, život poduzetnika satkan je od malih i velikih uspjeha. Svaki je jednako dobar. Svaki daje energije i snage za dalje.

Komentari na post sa starog bloga:

1. Tomislav Says:
   March 2nd, 2006 at 11 e Savršeno točan prikaz naših svakodnevnih borbi
2. mrak Says:
   March 5th, 2006 at 12 e kada dođeš do neke poduzetničke ili barem managerske pozicije, razlika između privatnog i poslovnog posve nestaje. znam da ja biti poduzetnik djeluje glamurozno, no odgovorno tvrdim da je otići s posla u 5 popodne i ne razmišljati o poslu do ujutro u 8-9 privilegija. ljudima sa strane to može izgledati jako simpatično; klizno radno vrijeme (dakle spavaš kad uloviš vremena, svaki dan u drugom terminu), putovanja (pregledavanje industrijskih zona), kola po finim restoranima (dajte mi nešto što se jede žlicom), vožnja skupih/novih automobila (radije auto nego da platim porez), brdo novih ljudi (kako je ovaj došao do mene?) i općenito puno para (samo da mi plati da pokrijem gore spomenuti porez), za biti poduzenik moraš prvenstveno imati želudac

Iako bih se trebao suzdržavati od korištenja tipkovnice, kada sam ovo pogledao, nisam odolio. Prije nego li pređem na stvar, kratki uvod. Već sam jednom pisao o tome kako je Apple s iPodom uspio natjerati zajednicu da odradi branding proizvoda. Među ostalim, to su napravili i jednostavnošću dizajna samog proizvoda, ali i svega što ide uz njega, pa i ambalaže.
Radeći u marketingu brzo ćete shvatiti kako stvari nikad nisu i neće biti jednostavne. Zahtjevi klijenata često idu izvan granice dobra ukusa, pa čak i ako krenemo s jednostavnim dizajnom i čistom, filtriranom informacijom - završimo na materijalu koji je natrpan informacijama do neprepoznatljivosti.
Dakle, evo kako bi ambalaža iPoda izgledala da je to Microsoftov proizvod: pogledajte video (obavezno!)

UPDATE

pokazalo se kako su autori videa koji se sprda s navikom Microsoftovaca da svoje proizvode pakiraju u prekićenu ambalažu, zapravo izašao iz Microsoftova tima za dizajn ambalaže. Interni video nekako je procurio (!) van zidina farme u Redmondu i nasmijao malo širu publiku.