Ima jedna stvar koja mi ide na živce. Dobro, kad si razmislim, puno je stvari koje mi idu na živce, i prečesto započinjem tom rečenicom… Nego: pitanje je product placementa u domaćim serijama. Ja baš ne gledam puno televiziju, a trenutačno čekam prvi svibnja i useljenje u novi poslovni prostor, pa dosta radim od kuće, a televizor stalno gori, pa bacim oko tu i tamo.
Uglavnom, danas su me televizoru privukli briljantni dijalozi jedne domaće sapunice koji su mi se nametljivo uvlačili kroz uho i stvarali mi neku nelagodu u želucu. Uglavnom, bacim pogled, vidim dvije ženskice kako pokazuju bjeloočnice i laprdaju u nekom kafiću (dijalog ide: znaš, stvarno - Stvarno? - Da, stvarno i zaista! - Ali, jesi li sigurna? - Znaš, naravno da sam sigurna…). Sjede one u kafiću, iza njih nekakva polica, a na polici - naslagane bočice vitaminskih pripravaka! Mislim, sjede li one u kafiću ili u apoteci?!
Scena druga: vidim na RTLu najave jedne nove serije koja će nam donositi vrhunce života jedne prodavačice. Čisto sumnjam da ćemo na telki gledati mizerno plaćenu samohranu majku koja radi sedam dana u tjednu po deset sati… No, to nije ni bitno. Stvar je u tome - serija je rođena za product placement na hrvatski način. Pazi, radnja se odvija u dućanu! Već vidim sponzore, ali neću ih spominjati jer mi nisu platili.
Na koju god domaću seriju nabasaš (OK, neki ih i namjerno gledaju) sve pršti od reklama, nimalo suptilno uvaljenih proizvoda. Imam dojam da TV kuće zapravo oblikuju serije prema njihovim marketinškim potencijalima. Tako bi trebalo smislit neku seriju koja bi bila dobra za ubacivanje oglašivača iz sfere telekomunikacija u kojoj bi glavna protagonistica između dva telefonska poziva na njezin VIP mobitel, skoknula u WC promijeniti svoj Allways uložak. Kad bi ušla u WC zgrozila bi se koliko ga je njezin muž zasmrdio jer se olakšao nakon što je poručao Podravkin crveni grah iz konzerve na salatu začinjen Vegeta Twistom. Ali, ona ne bere brigu jer tu je Oust osvježivač za zrak i Mr Muscolo koji će odštopati cijevi koje je on zatrpao drekom i Paloma papirom. Na koncu će se pogledati u ogledao, nezadovoljna svojom pofucanom kosom, a u ogledalu će se pojaviti frajer u uskoj crnoj majci i pružiti joj savršenu boju koja hrani vlasište…
Imamo li mi, kao gledatelji i kupci, to pravo da nas se ne tretira kao telce?
(foto: worth1000.com)
Komentari na post sa starog bloga:
April 20th, 2006 at 13 e Sto je s tvojim projektom?
April 20th, 2006 at 14 e Kojim?
Čuj, ima puno stvari koje bih ja rado napravio, a najmanje dvije su vezane uz blogove - povoljniji hosting i mreža. Odlučio sam da mreža bude prva. I bit će.
Problem je u sadržaju. Da okupimo sve HR biznis related blogove na samostalnoj domeni u jednu mrežu, napravimo naslovnicu i RSS agregator - bojim se da bi to, zasad, dosta jadno izgledalo. Jednostavno - malo nas je. Strpimo se par mjeseci.
April 20th, 2006 at 15 e Istarskim.
April 20th, 2006 at 15 e Da, sada treba biti lukav, biti tiho i učiti na njihovim pogreškama