m.servis | piše Aljoša Japundžić

Posivio gotovo skroz! Umjersto uobičajenog 100% kolora, veći dio stranica Metroa danas su otisnute u sivoj boji. Tako i onih par oglasa.

Jutarnji najavljuje Jutarnj2 - nekakav news podlist. Ne znam što bi to trebalo značiti kada dnevna novina najavljuje news suplement? Čime su se do sada bavili? Najavljuju i kako će za Jutarnji2 pisati najbolja pera.

Nastavio sam pregledavati domaće on-line medije.

Dnevnik.hr još uvijek ne donosi najavljivanje novosti, čak mi se čini da je broj video priloga opao. Ne vidim smisao toga da ovaj portal služi kao nekakava backup varijanta za one koji nisu pogledali dnevnik na Novoj TV.

Večernji također ima video vijesti. Da bi pogledao prilog, morao sam prvo pogledati reklamu (ne neku koja se prikazuje dok traje download), zatim jingle, a tek onda prilog. Kada je prilog kojeg sam želio pogledati završio, nastavili su se nizati drugi.

Novi list nikako nema sreće s online izdanjem. Koliko sam uspio primjetiti, svi tekstovi dostupni su samo pretplatnicima. Izgleda da se tu dogodio i nekakav redizajn - užas!

Mi klinci iz Pule filmski smo festival iščekivali s većim žarom nego li Dan dječje radosti i novu godinu zajedno. Prvo: tu je bio vartomet, drugo: bili smo budni do kasno u noć, noć za noć; treće: filmove smo “gledali” s “trave”…U to doba Pula je doslovce živjela festival, cijeli bi se grad probudio, čak su i neke trgovine radile do iza zadnje projekcije u Areni. Svakog Puležana uz festival vežu brojne uspomene. Danas, jedino ta publika spašava festival. Publika, ona koja ne odustaje od svojeg grada i festivala kakvog svi želimo, uporno dolazi na dozlaboga dosadna i konfuzna svečana otvaranja, gleda hrvatske filmove, plješće… stvara festival i svečanost tamo gdje ga zapravo već odavno nema.

Festival nam se prikrao, i evo, počinje za tri dana. Jedino što nas u Puli na to podsjeća jest katastrofalan plakat kojime se ove godine festival predstavlja. Prate ga jednako katastrofalne web stranice, gdje možete i vidjeti dotični plakat i vizualni identitet ovogodišnje Pule.

U gradu nema atmosfere kakvu festival može stvoriti, jednostavno, više ga se ne osjeća. Toplo se nadam da ove godine publika ovoj propaloj verziji Festivala neće pokloniti nezasluženu pažnju. Što se mene tiče, ja ću ga ponovno bojkotirati i nastaviti ću to činiti toliko dugo dok se na čelu festivala ne nađe netko tko će znati vratiti mu barem dio nekadašnjeg sjaja.

Komentari na post sa starog bloga:

1. Berislav Lopac Says:
   July 12th, 2006 at 10 e Mislim da je važno imati na umu kako je ona euforija koje se ti sjećaš bila posljedica političke odluke, ispiranja mozga i stvaranja atmosfere za koje su u starom sistemu bili zaduženi politički komesari — često u suštini vrlo talentirani marketinški stručnjaci. Sjetimo se atmosfere koja je okruživala štafetu mladosti, mitinge (upravo sam skužio da danas ova riječ znači nešto sasvim pedeseto od onog što je značila prije dvadesetak godina), Titovu vožnju Zagrebom, pa čak i Jadranske susrete.U ono vrijeme nije bilo ovakve industrije “entertainmenta” kakvu imamo danas; nije čak ni svatko imao TV (o kolorcima da i ne pričamo) i svaka “zabavna” manifestacija imala je posebnu težinu i čar, naročito djeci koja nisu bila svjesna što sve stoji iza toga — Jadranski susreti, Dubrovačke ljetne igre, Pulski filmski festival, Splitski glazbeni festival itd upravo su u to vrijeme imali svoj najveći procvat.

   I danas te manifestacije pokušavaju povratiti staru slavu, ali ne mogu konkurirati cjelonoćnom tulumu na Zrću, filmovima na DVD-u ili igricama na Playstationu. Čak i manifestacije koje još uvijek imaju veliku posjećenost i “štih” to mogu zahvaliti snobizmu i osjećaju elitizma, a ne vlastitoj stvarnoj vrijednosti — tu prije svega mislim na Motovun ili Dubrovačke igre (najvažnija vjest s otvorenja potonjih je da u prvoj predstavi nastupa premijerova kći; dajte, molim vas).

   Možda sam hejter, ali danas nema stvarnog ushita; ostala je komercijalizacija, i ono što su nekad radili politički komesari danas rade marketinški stručnjaci. Ono što mi se ne sviđa ni kod jednih ni kod drugih je da pritom svoju marketinšku agendu pokušavaju prodati kao “spontano događanje naroda”. Oni prijašnji su to uspijevali, jer nisu imali konkurencije; ovih današnjih pak ima toliko da su sve toliko izgazili da više ništa nije stvarno prepoznavanje.

   Nažalost, ponovo se potvrđuje dobro staro “zlatno pravilo znanosti i umjetnosti”: tko ima zlato, određuje pravila…

2. aljosa Says:
   July 12th, 2006 at 11 e U većini stvari se slažem, ali ono što ti prepoznaješ kao ono što danas nedostaje takvim manifestacijama (interes publike) je ono jedino što pulski festival ima, a ima zato jer lokalna publika to želi, a ne zato što zalužuje svojim programom, koncepcijom, marketingom ili bilo čime.Ostaje činjenica da je Pula važan, nacionalni festival, kakvoga bi svaka zemlja koja ima kakvu/takvu filmsku industriju trebala imati, zbog filma samog. Pa ako i nećemo imati deset filmskih festivala u godini dana, jedan bi uvijek trebali imati - onaj pulski.

   Dakle, radi se o festivalu koji:
   a) ima smisla
   b) ima podršku
   c) ima publiku
   d) ima stručnu “težinu”
   e) ima jedinstvenu lokaciju
   f) i još gomilu prednosti…

   A kada vidim kako se s takvim blagom i resursom (novcem) postupa i kako nesposoban management uspijeva, iz godine u godinu, raditi sve lošiji festival - poludim!

Marketingsherpa svakodnevno mi zatrpava sandučić, ali sve zaboravim kada me počaste ovako dobro obrađenom temom.U brandingu je lako pogriješiti. Nema tu zakona, postoje samo, pravnički rečeno, indicije i presedani. Krenete s nečim jer vjerujete da je dobro, ali čak i ako jest, danas se sve tako brzo mijenja, pa čak i osjećaji. Što je jučer bilo lijepo, danas već nije… Vrijeme je za ozbiljnu vizualnu rekonstrukciju branda.

U ovoj studiji i pripadajućim linkovima (čitati do kraja i pratiti sve linkove!), može se na pravim i uspješnim primjerima vidjeti kako to može završiti. Ujedno, prepoznaju se tu i neki novi trendovi.

Nova TV pokrenula je dnevnik.hr, news portal koji od ostalih razlikuje po tome što vijesti daje u i video formatu. Tu prestaje inovativnost projekta, barem zasada, jer kako najavljuje urednik portala Dario Markuš (svima vjerojatno poznatiji kao supokretač blog.hr-a), očekuje se pokretanje vlog usluge.Krenula je i akcija Daj pare! Oni blogeri koji to žele, dakle bez obzira na domensku i servisnu pripadnost. Kako kažu na Mojblogu, najbolje ocijenjeni post dana, odnosno njegova autora, darivat će sa 100,00 kuna. Akcija traje dva tjedna.

Nedavno mi je krepala high-tech veš mašina/sušilica. Trajala je četiri godine, ali to u mojoj kući vrijedi kao osam. Razlog zašto je krepala jest u tome što je vlaga u kupatilu sje..la ekektroniku. Valjda sam ju trebao držati u spavaćoj sobi, na suhom. Nego, tada sam kupio mašinu vulgaris, koja me koštala tek nešto više od soma kuna, što je pet puta manje od one prve. Radi kao urica. Sve to tek je uvod u drugi dio priče, odnosno, pitanje “Zašto kupujemo beskorisne proizvode?”.
U najboljem slučaju, moja nova veš mašina radit će pet godina. To je za mene prihvatljiv rok trajanja. Ako tisuću kuna razbijem na pet godina, pa podjelim na mjesece i dodam neku svotu za održavanje, i eventualnu zamjenu grijača - mašina me košta manje od 20 kuna mjesečno.
Pola kile Calgona, uz koji perilica navodno dulje živi, košta 30 kuna. Ne znam koliko taj proizvod uspjeva produljiti život perilici, ali znam da sam nekoristeći Calgonn u protekle četiri godine, uštedio za novu perilicu i večeru u restoranu za cijelu obitelj. Stara ionako nije krepala od kamenca. (inače, novi grijač za perilicu košta cca. koliko i kila Calgona).

To više nije pitanje. Evo, u današnjem broju Metroa lijepo se vidi tko ga piše: Jutanji list, Hina, Tportal, Net.hr i mnogi drugi, među kojima i pokoji novinar Metroa. Moram odmah reći, ne pišem ovo zato što imam zamjerki, dapače, ovim primjerom želim ilustrirati kako se uspješno mogu smanjiti troškovi poslovanja.Da bi biznis bio prosperitetan bitno se koncentrirati na ono što je bitno, ono što donosi prihode. Pritom treba maksimalno smanjiti sve one troškove i komplikacije koje nam, zapravo, nisu potrebne. Besplatne dnevne novine, bez sumnje, čisto su marketinški proizvod i njihov je core bussines prodaja oglasnog prostora i njegova distribucija do što većeg broja konzumenata.

List je besplatan, i stoga si Read more »