m.servis | piše Aljoša Japundžić

Moje dvije
godine
s blogom,
dvije su godine
učenja i spoznaja.Moje dvije godine s blogom, dvije su godine učenja i spoznaja.

Nedavno me borja podsjetio na moje blogerske početke na blog.haeru, pa sam danas otišao na stari blog i shvatio da sam prije mjesec dana natukao dvije godine blogerskog staža! Nije puno, u nekim općim okvirima, ali meni je puno kada shvatim koliko je vremena već proteklo.

Blog mi je puno toga lijepoga dao. Prije svega, upoznao sam puno dobrih i zanimljivih ljudi, našao nove prijatelje, saznao puno novih stvari. Da budem skroz iskren, blog me je promijenio, a donekle mi je promijenio život, zaista. Pišući blog, osluškujući reakcije, ponajviše čitajući druge blogove, moj pogled na neke stvari zauvijek se promijenio. Moje dvije godine s blogom, dvije su godine učenja i spoznaja.Blog mi je pomogao i u poslovnom smislu. Omogućio mi je da neke svoje zamisli i ideje obznanim široj publici, pa čak i onoj stručnoj. Neke reakcije pomogle su mi, dale mi samopouzdanja. Koristeći ovaj medij, također, otvorile su mi se oči i mogućnosti za neke nove poslovne pothvate.

Život mi se upravo drastično mijenja (reći ću vam sve i o tome, drugom prilikom), a blog je jedan od faktora, jedna od glavnih staza na tom putu. Hvala svima koji prate ovaj blog.

Niti na WC nez RSS readera, odnosno RSS printera. Micropersuasion

U Imporatne
Galeriji
se uzaludno
vozikanje plaća.U Imporatne Galeriji se uzaludno vozikanje plaća. Bio sam jučer u Zagrebu. Kao po običaju, ne gubim vrijeme tražeći besplatan parking po gradu, nego odem u Importane Galeriju na Iblerovom trgu s namjerom da se parkiram u njihovu garažu. Semafor na ulazu u podzemnu garažu pokazuje kako ima slobodnih mjesta.

Uronim ja svojeg limenjaka u ždrijelo dotične podzemne garaže, pa prođem jedan krug, pa prođem drugi… od mjesta za parking niti p. U istom uzaludnom vozikanju garažom angažirano je još desetak naivaca koji su se pouzdali u zeleno svjetlo na ulazu, baš ono zeleno svijetlo uz veliki natpis “SLOBODNO”.

Da ne duljim priču, odustanem ja od potrage i krenem prema izlaznoj rampi. Našalim se nešto s čovjekom iza šaltera na račun svojeg uzaludnog vozikanja garažom, očekujući da će mi uzvratiti poslovičnim osmjehom i otvorenom rampom. Niš’ od toga - rampa ostaje zatvorena, a ja čujem samo “Tri kune, molim”. Možda me niste čuli, kažem, nisam našao mjesto. Svjedno morate platiti 3 kune, kaže čovjek u limenoj kutijici. Znam ja da ne piše on pravila, pa sam izvukao siću iz džepa, sjetio mu se gazde i otišao tražiti drugo mjesto.

Nego, jel’ to lopovluk ili što li je? Gdje god sam se parkiravao, uvijek je običaj da vozač ima petnaestak minuta “fore” odustati od konzumacije usluge i napustiti parkiralište. U Imporatne Galeriji nije tako. Tako se uzaludno vozikanje plaća, i to tri kune. Kao da sam ih na cesti našao!

Berislav je sastavio listu hrvatskih web 2.0 projekata, pa evo jednog kopipejsta:

Read more »

Sjećate li se bosanskih piramida? Bosanska Piramida Sunca