m.servis | piše Aljoša Japundžić » 2006

Mjesečni arhiv - December, 2006

Monitor Malware!?

Danas kada sam kliknuo na ovo:

dobio sam ovo:

30. 12. 2006

Plakati

Dobra fora - na jaznamnajbolje (via brlaub) možete pokrenuti vlastitu predizbornu kampanju. Evo kako izgleda moja, znam nije neka fora, ali…

Nego, kada smo već kod plakata, ovaj mi je zapeo za oko pred odlazak iz Pule:

Snagom bloga protiv droga - kaže slogan. OK, drago mi je ako blog može pomoći onima koji su protiv droga, ali zaista mi nije jasno u kojem se kontekstu u ovaj slogan i cijelu kampanju uklapa blog. Budući da je na plakatu jedini spomenuti URL onaj službenog sajta Istarske županije, odem ja tamo očekujući nekakav nastavak priče, ono, Ivan Jakovčić bloga o svoji iskustvima s drogama :), ali - ćorak! Nema bloga, niti se dotična kampanja uopće spominje. Dakle, stvarno mi je drago da je moja (bivša) županija osmislila kampanju i štampala ovaj fini plakat, ali niti uz najbolju volju ne vidim im smisla.

Inače, kada sam već kod te kampanje, čelništvo Istarske županije već godinama forsira problem ovisnosti kao najveći problem u Istri. Slažem se da je ovisnost velik problem, ali baš da je najveći?

29. 12. 2006

Komentiraj(0)

5 stvari koje (možda) niste znali o meni

Evo, blogowski me uvalio :) u meme, pa da se i ja potrudim smisliti pet stvari koje vjerojatno o meni niste znali, a vjerojatno vas niti ne zanimaju. Ovo je i zgodna prilika da malo više kaže o sebi samome, budući da do sada nisam složio nekakvu biografiju koju bih objavio na blogu.

1. Više volim livadu i rijeku nego li more i stijene, iako sam rođen i cijeli život proveo na moru. Kada ugledam proplanak okružen šumom, svo to zelenilo, pa kad skoknem u bistru, hladnu brzu vodu… uh!Ne znam otkud mi ta sklonost, ali jedna od najvećih želja uvijek mi je bila imati kućicu pored rijeke. To je ovih dana realizirano, službeno smo preuzeli ključeve svojeg raja na zemlji. Snimka je loša, ali evo gdje ćemo ubuduće održavati blogerska druženja :)

2. Naprosto obožavam pripremati hranu za druge! Velik me ponos obuzima kada netko pohvali moje kulinarsko umijeće, iako najviše uživam u samoj umjetnosti pripremanja jela. Naravno, kao pravi muškarac koji kuha vikendom i u posebnim prigodama, oko toga stvaram cijelu ceremoniju: dan ranije (najmanje) razmišljam o meniju, a kada se odlučim u glavi složim listu namirnica; ujutro se jedva ima vremena za kavu jer žurim na tržnicu, kod svojeg mesara ili ribarnicu kod svojeg ribara (obojica mi jako nedostaju ovdje u Zagrebu); ona dolazim u kuhinju, slažem namirnice po jelima i krećem u obradu i pripremu; pritom mi se nitko ne smije ni obratiti jer ja ipak “kuham!”; pritom uneredim cijelu kuhinju i gotovo sve lonce u kući, ali kada završim - sve mi je oprošteno, jer nikada ne razočaram.
Mislim da su moji aduti: brancin sa svježim povrćem i krumpirom u pećnici; meso na stotinu načina - odojk, janjeći but, osobucco, moj roštilj je nenadmašiv…; a povremeno se bacam i na manje zahtjevne stvari: pizze (takvih nema u pizzerijama), lasagne, punjene tortilje…
Također, jako volim kada netko priprema finu klopicu za mene.

3. Tražim se otkako sam se rodio. Od malih nogu u svojoj sam obitelji i među prijateljima poznat po tome što imam brojne interese i što ih često mijenjam. Tako sam trenirao karate i košarku, išao u glazbenu školu (klarinet) i općenito pokazivao umjetničko/kreativne sklonosti, u astronome, izviđače, htio biti redatelj pa scenarist, upisivao sociologiju, pravo, turistički management; radio sve i svašta (od pomoćnika zidara do barmena), najduže sam radio kao novinar, a već skoro pet godina imam registriran obrt preko kojeg sam prevalio svakakve poslove, uglavnom u sferi marketinga i izdavaštva. Posao zbog koje najviše žalim što sam ga napustio bila je prodaja vina, čime sam se bavio u vrijeme kada su istarska vina počinjala biti cijenjena.
Vanja smatra da sam trebao biti uporniji u glazbenoj karijeri jer bi (po njezinom mišljenju) sada bio poznat i bogat pop (folk?) pjevač :)

4. Vozačku sam dozvolu dobio tek u 21. godini, što je izrazito kasno za nekoga iz Pule gdje je voziti auto skoro važnije nego hodati. Ipak, ja sam imao neki stav “ne treba meni auto”. Iako sam zagriženi pješak, sada sam sve češće u autu, ovdje u Zagrebu pogotovo, često vozim dugačke relacije i u stanju sam često “skoknuti” Pula - Zagreb - Pula (sada već obrnuto) samo da nešto obavim, pa mi je soma - dva kilometara na tjedan mačji kašalj.

5. Teško mi je smisliti čak pet stvari koje ne znate, a koje bi vas imalo mogle zanimati. Čak je i meni već dojadio ovaj post, pa time valjda otkrivam još jednu svoju osobinu - teško mi je dugo ostati koncentriran na jednu stvar. Dobar sam pod pritiskom, odličan kada radim više stvari paralelno pa svakoj mogu posvetiti po sat vremena, i tako ukrug. Daj mi fleksibilan rok i premalo posla i vrlo je vjerojatno da neću napraviti ama baš ništa jer će mi, jednostavno, biti dosadno.

P.S. Meme bi, kao, trebalo sada uvaliti drugima, pa biram: Studenu, Liby, Nikolu, Marka i Mračnog.

29. 12. 2006

Komentara(14)