m.servis | piše Aljoša Japundžić

Prvo dođe večernji i na sav glas “integrira” blogove u svoje onlajn izdanje tako da ih potpuno izbaci iz svojeg okruženja. Onda dođe jutarnji i pretvori blogere u kolumniste (novac i Zombix).

Znači, s jedne strane imamo uvaljivanje neblogera u blogerski svijet, s druge imamo uvaljivanje nenovinara u novinarski svijet. S time da su prvi prije svega novinari, a da su drugi prije svega blogeri. Što pak znači da su i jedni i drugi (večernji i jutarnji) napravili apsolutno istu stvar, po meni, jednako loše. OK, govorim na prvu loput, i naravno dozvoljavam da sam u krivu (kao i uvijek), ali isto tako dozvoljavam sebi da mislim da se to može puno bolje odraditi.

Ono što u oba slučaja nedostaje jest prava integracija bloga i mainstream medija. Pazi, novinare koji pišu blogove imamo već na kamione, imamo i blogere koji su potpom postali novinari. Što se tu novoga zapravo dogodilo? Ćorak! Izgleda da u svijetu izdavaštva (a i šire) vlada uvjerenje da je bloganje samo još jedna forma novinarskog posla (u nizu), ali nije - blogeri nisu novinari, niti je bloganje novinarstvo. Doduše, i jedni i drugi (neki od njih) mogu se relativno uspješno snaći u tim ulogama, ali čisto za zapisnik budi rečeno - nije to to!

Ja stalno priželjkujem integraciju sadržaja, kombinaciju forme i stvaralaštva… ima njih koji su uspjeli pronaći kvalitetnu kombinaciju na vlastitu korist, a to nisu činili tako što su koristili blog servise (jel to u večernjem štede na hostingu?), niti tako što su među blogerima regrutirali nove novinarske snage.

U svakom slučaju, iako priželjkujem potpunu afirmaciju bloga i blogera, pozdravljam nadogradnju dvojice blogera, a kao što Borja primjećuje, posebice me veseli pratiti mainstream put kolege Zombixa :)

Ne pitajte me otkud mi ova turboekskluzivna informacija, odam li izvor prijeti mi se brisanjem svih accounta sa svih web2.0 servisa u zemlji i inozemstvu. Uglavnom, evo što me kasno sinoć, par minuta iza ponoći dočekalo u Inboxu:

Navodno su u nekim istaknutim domaćim tvrtkama i sportskim organizacijama toliko impresionirani uzletom domaćih web2.0 projekata, da su odlučili uskočiti na ovaj jureći vlak prosperiteta i osigurati svoje mjesto pod SU.NC.EM (beta).

Kao što možete vidjeti, nema više arhiva u sajdbaru. Opcija koju ionako niste koristili sada nije vidljiva na prvi pogled, ali dobila je svoju vlastitu stranicu i nove funkcionalnosti. Zahvaljujući malo i jednostavnom pluginu aArc, arhiv je sada dostupan na zasebnoj stranici i puno je korisniji. Uostalom, pogledajte sami.

U blogosferi vladaju slični zakoni kakvi uvjetuju bilo koje drugo tržište, razlika postoji, dakako, u percepciji tržišta i u onome što na kraju balade od konzumenta očekujemo, kakvu to akciju očekujemo koja će definirati (ne)uspjeh našeg proizvoda. Kada je u pitanju tržište, od konzumenta očekujemo da izabere i kupi naš proizvoda, rezultat čega je novčano/robna transakcija u kojoj je naš proizvod uspješniji koliko je ta radna učestalija. Ukoliko se ta radnja našem proizvodu događa češće nego drugim, konkurentnim proizvodima, naš ćemo proizvod smatrati uspješnijim. Ista je stvar na blogosferi, velikom i nedefiniranom tržištu na kojemu konkuriraju prečesto jednako nedefinirani proizvodi - blogovi. Svi se nudimo dinamično rastućoj masi potrošača, koje privlačimo/odbijamo svojim sadržajem.
Eto i ključne riječi - sadržaj!

Primjećujete li što strši (”kao govno u punču”, nisam upamtio film, ali ova uzrečica urezala mi se u pamćenje) u ovom tag-cloudu s BlogKataloga? Sva sreća da je definirana maksimalna veličina najvećeg taga, inače bi ovo “Osobni” već odavno izašlo s ekrana. Dođe mi da promijenim algoritam, pa da se najučestaliji opisni tag bloga prikazuje najmanjim slovima i obrnuto, jer tek bi tada ispravno izdvajao sadržaj koji treba izdvojiti. Ovako služi kao znak opasnosti trusnog područja kojime samo pojedini uspjevaju proći, a ostali nestaju u pukotinama nezanimljivosti.

Sad je pravi trenutak da se naslov i uvod spoje u zaključak!

Bez obzira na to odakle i zašto je posjetitelj posjetitelj došao, njegovim dolaskom bloger dobija željenu pozornost čitatelja. Ta pozornost može biti jednokratna: čitanje određenog posta i eventualno komentiranje; ili može biti višekratna: čitanje ciljanog posta, povezanih postova, švrljanje arhivom… Bez obzira na motiv, svima nam je zajednički cilj povećati pozornost posjetitelja i potaknuti ga na konzumaciju što veće količine sadržaja bloga.

Najviše mogućnosti za optimizaciju i potenciranje određenog njezina dijela nudi arhitektura organizirana u tri kolone. To je arhitektura koju sam i sam iskoristio na svojem blogu, prvenstveno zbog toga što mi omogućava da na sadržaj koji je prvobitno privukao pažnju posjetitelja nadovežem sadržaj bloga koji na prvi pogled nije vidljiv i vjerojatno bi vremenom ostao zanemaren. Kao što znate, ponuda stvara potražnju, pa je tako i novi layout ovog bloga, u vrijeme kada sam ga uveo, stvorio potražnju za starijim objavama, korištenjem tagova za pretraživanje i drugim. Prije nego li, poučen iskustvom, ponovno presložim naslovnicu, da vidimo što sam naučio.

Povećanje broj učitavanja

Prije svega, primijetio porast broja učitavanja stranica. U prvi tren to je bio zaista skok, prvih mjesec dana novog dizajna s ranijih 3,5 učitavanja po posjetu, promet je narastao na pet učitavanja, da bi se stabilizirao na cca. 4,8 učitavanja po posjetu nakon par mjeseci. Jedno učitavanje više po posjetu znači da sada svaki posjetitelj zahvaljujući novom layoutu pročita jedan tekst više. Nije puno ali veseli. Da je ovaj blog kojim slučajem izvor zarade bazirane na oglašavanju, novi bi mi layout uvećao prihode za dvadesetak posto, a to smatram itekako dobrim rezultatom.

Prije mjesec dana navike posjetitelja počeo sam pratiti i putem CrazyEgg-a, zgodnog alata koji vam omogućava da vidite točno što posjetitelji rade na vašem blogu. Istina, razlika od drugih statističkih alata je samo u načinu vizualizacije rezultata, ali CrazyEgg to čini na zaista zgodan način. Među ostalim, aktivnost posjetitelja vizualizira i na heatmapi, a evo kako to izgleda primijenjeno na naslovnicu m.servisa:

Ono što ovaj screenshot ne otkiva, ali ipak ću vam reći, jest činjenica da se aktivnost posjetitelja proteže na sav zanimljiv sadržaj bez obzira na to kako se nisko na stranici nalazio.

Gradacija sadržaja odozgo prema dolje

Većina web stranica zanimljiv sadržaj potencira u gornji dio ekrana, i to je recept koji je zaista primjenjiv na većini web stranica. Kod blogova situacija je nešto drugačija. Posjetitelji blogova naviknuti su na skrolanje budući da sam sadržaj nameće takav način čitanja, pa im se zanimljiv sadržaj uz post može servirati cijelom visinom stranice.
CrazyEgg heatmap potvrđuje tu teoriju. Bez obzira na to kako se “nisko” na stranici nalazio, sadržaj se desne strane jednako je konzumiran. Doduše, nešto slabije od prvog reda, ali i dalje više nego li sam očekivao.

Komentari kao mamac

Posjetitelji vole čitati postove koji su komentirani. Tu mi je CrazyEgg ponovno pomogao, pa sam u popisu likova na koje su posjetitelji klikali otkrio kako je broj otvaranja linka “Komentiraj (x)” proporcionalan broju postojećih komentara, koji su izraženi u zagradama. Što više komentara, to više klikanja na dotični link. Vjerujem da to možete zaključiti i na osnovi vlastitih čitateljskih navika, a tu akciju pokreće znatiželja prije svega.
Iako moje iskustvo pokazuje da zaista dobri postovi (takav je slučaj na velikom broju blogova), oni koji imaju glavu i rep i unaprijed odgovaraju na moguća pitanja, imaju jako mali broj komentara, komentari posjetitelja očito privlače kursor. Dakle, da bi arhitektura bloga bila funkcionalna, treba istaknuti broj komentara uz tekst, a zgodno je i dodati popis najviše komentiranih i zadnje komentiranih postova u sajdbar.

Što treba, što ne treba

Ako dominirajuću kolonu prepustimo isključivo postovima, što je po meni najbolje riješenje, što bi trebali postaviti u preostale dvije, a što možemo slobodno izostaviti?
Budući da se posjetitelji slabo koriste arhivom, dosta je korisno istaknuti ranije objavljene postove i nasumce odabrane postove iz arhiva. Rekaviši to, sasvim je jasno da popis koji pokazuje cijelu povjest bloga u mjesecima postaje suvišan. Zaista, u mojem eksperimentu, od 500 kilkova, tek ih je 3 otišlo na mjesečni arhiv.
U skladu s onime što sam ranije rekao, zgodno je istaknuti postove koji su komentirani u zadnje vrijeme, kao i postove koji su pridobili najviše komentara posjetitelja.
Nemalo me začudilo koliko se na m.servisu koriste tagovi, a u zadnje vrijeme koriste se sve više (ista je stvar i s blogariatom), tako da definitivno treba istaknuti tag cloud. Tagovi dobro dođu i za međusobno povezivanje postova, pa ih treba istaknuti uz pojedini post. S obzirom na korištenje tagova i sve druge opcije pretraživanja arhiva, samo pretraživanje bloga (search) postaje marginalno, pa slobodno može zauzeti neku slabiju poziciju.
Najčitaniji postovi privlače najviše pažnje, pa ih treba posebni istaknuti, iako se ovdje radi o dvosjeklom maču, pa će isticanje tog popisa na vidljivom mjestu rezultirati time da su na popisu stalno isti postovi.

Izazovi

Pred sebe sada postavljam neke izazove kako bih ovaj blog učinio još funkcionalnijim i produktivnijim. Prije svega, želim iskoristiti header bloga koji sada ne služi ama baš ničemu, a radi se o najboljoj poziciji na stranici.
Također, želio bih da oni posjetitelji koji ne koriste feed readere, počnu koristiti opciju newslettera kako bi pratili svjež sadržaj na blogu. Opcija je to koju za sada nitko ne koristi.
U sljedećim izmjenama na blogu uklonit ću neke nepotrebne i manje korištene opcije, a volio bih iznaći način za još bolje povezivanje tematski srodnih postova, a da to ne bude ručno prekopavanje arhiva i c/p metoda.

Neka ovaj tekst bude moj mali doprinos trudu kojeg Blogowski ulaže u svoj feljton BlogSession