m.servis | piše Aljoša Japundžić

Novo GFK izvješće o korištenju Interneta u ‘rvata totalno je razočaravajuće. Broj korisnika Interneta je u Hrvatskoj u godinu dana porastao za jadnih, bijednih jedan posto! Po tom pitanju na zapućku smo Europe.

Ako vas zanimaju detalji, lako ćete naći izvješće, a ono o čemu bih ja rado rekao koju riječ jest činjenica da više od polovice anketiranih građana ima strah ili odbojnost prema računalima, a samim time i prema Internetu.

Zanimljivo da u našoj domovini istovremeno rastu naklade dnevnih novina. Također je zanimljivo da ne prođe mjesec, a da se u domaćim tiskovinama neupućeno ne piše o svim zlima Interneta, zločestim hakerima koji vrebaju na vas, virusima koji će vas uništiti čim se prikopčate, krađama i prevarama…

Ako 77 posto mladih u dobi od 15 do 24 godine i 62 posto ovih više ne baš mladih od 25 do 34 godine koriste Internet, to znači da bi za kojih 30 godina u Hrvatskoj moglo biti kao u razvijenim zemljama. Barem što se Interneta tiče.

Možda je vrijeme da se razmotre neka druga tržišta… Recimo, podaci za prošlu godinu govore da je penetracija Interneta u sljedećim (europskim) zemljama ovakova:
Grenland – 92,3%
Nizozemska – 90,1%
Norveška – 87,7%
Island – 84,8%
Švedska – 77,4

Tko veli da je ljeto vrijeme za odmor i gubljenje vremena? Zapravo, i jest, ali eto ja sam ga iskoristio za još neke stvarčice kojima planiram obogatiti svoju web ergelu :)

Read more »

Danas sam prvi put navratio na sajt nedavno osnovane mreže poslovnih anđela, CRANE. Znam glupo je, ali moram reći da mi je taj termin “poslovni anđeli” smiješan. U pozitivnom smislu, svakako. Zamišljam nasmijana bucmasta lica plavokosih dječaka u varteksovim odijelima. Instant smiješak na lice. Ali, pretpostavljam da stvari ipak nisu tako neozbiljne.

Prema onome što sam ranije uspio pohvatati, poslovni anđeli su dobrohotni investitori koji podržavaju perspektivne projekte. Takvi poslovnjaci, za razliku od banaka i venture investitora, pecaju se na priču, na ideju, te koriste svoj kapital, iskustva, veze, ideje i znanja ne bi li ideju koja im se svidjela dogurali do profitabilnosti. U tom smislu, anđeo je jednako vrijedan kao investitor i kao partner u firmi.

Anđeli uskaču tamo gdje drugi neće ili ne mogu. Poduzetnik u start-up fazi često iz vlastitih prihoda ili džepova uspijeva financirati svoj pothvat do neke razine. Ako želi preći na sljedeću, potrebna mu je živa lova koju će uložiti u potrebne resurse. Ako ne raspolaže tom lovom može je tražiti od banke ili venture investitora. Banke rijeko podržavaju takva rizična ulaganja, a venture investitori igraju samo na veliko. Ako poduzetnik puca na srednje, jedina nada su mu osobe poput poslovnih angela. Osobe koje će prepoznati njegovu ideju i pomoću mu da ju realizira. Na obostranu korist, dakako.

E, sad, kako anđeli ostvaruju tu svoju korist? Prema tekstu na sajtu CRANE mreže, oni očekuju da se stvar “monetizira na način koji je zanimljiv poslovnim anđelima, a to je akvizicija u roku od nekoliko godina.”

Gornji citat mi više nalikuje politici venture kapitala, nego li običajima i karakteru angel investitora. Prije nego li sam pročitao gore navedeni citat, bio sam uvjeren da je njihova uobičajena izlazna strategija prodaja svojeg udjela osnivačima, dok velik dio takvih investitora nalazi zadovoljstvo (i profit) u dugoročnom prihodu.

Ipak CRANE mreža kaže da im nisu zanimljivi projekti koji se neće prodati u roku od nekoliko godina, što me zaista čudi. Osobno, prodaja projekta čini mi se kao svojevrsni poraz. To mi je postalo jasno kada sam nedavno bio u prilici da o tome ozbiljnije razmišljam i sagledam stvar sa svih strana.

Tada sam shvatio da u mojoj branši, a to je izdavaštvo bez obzira na to što sam (trenutačno) ograničen na web, stvarno veliki frajeri u ovoj branši nikada nisu prodali svoj biznis. Rupert Murdoch, Felix Dennis, Richard Branson, pa čak niti Larry Flint nisu prodali svoje poslove i danas su zbog toga vrlo sretni i bogati ljudi. Naravno, to je puno teži put, ali put je to koji osnivačima, pa i ranim ulagačima omogućuje puno veći profit.

Za razliku od CRANE mreže, ja bih rekao: “ako je izlazna strategija vašeg posla da se prodate u roku od nekoliko godina, onda sa vašim poslom nešto ne valja”. Izlazna strategija kakva se favorizira u CRANE mreži ipak mi više naliči na strategiju Venture kapitala, što doduše ne čudi, budući da su među osnivačima mreže navedena dva Venture fonda. Što me, ponovno, čudi.

Reklamokracija, to je ono u čemu mi zapravo živimo, iako ovo “Rekla” uglavnom izgovaramo kao “De”. Mediji i kapital vladaju svijetom u simbiotičnom odnosu. Politika mu tu dođe samo kao još jedan dosadan, ali koristan parazit, zapravo treći kotač u ovoj simbiozi. Bez brige, neće politika u moju butigu, ali odnos medija i kapitala itekako je važan za razvoj Weba.

Budući da živimo u dobu u kojemu jedino sve veća potrošnja jamči uspjeh civilizacije, kapital se okreće medijima ne bi li stalno dodavali gorivo na žar šopingiranja. Mediji su tu da potaknu ljude da osjećaju sve više i više potreba, te da te svoje potrebe zadovoljavaju trošenjem sve više i više novaca. Začarani je to krug iz kojeg nema bijega, jer upravo taj krug omogućava nam da živimo ovako kako živimo, u minusu i kreditima, ali punog želudca i sretni što imamo novi mobitel. Naravno, dolazi do pitanja, koliko dugo to može trajati, ali dok god traje, recept se neće puno mijenjati.

Dakle, da se vratim na početak, odnosno naslov i efekte reklamokracije na Web2.0, odnosno na web sadržaj, posebice na UGC (User Generated Content) i SN (Social Networks). Web je medij i ne može egzistirati bez podrške kapitala. Nažalost, kapital je oprezan i konzervativan, ne voli nove stvari i voli imati sve konce u svojim rukama. Ipak, kada mediji stigne u 2.0 fazu, normalno je da gube kontrolu, prvenstveno nad sadržajem koji se iz ruku profesionalnih urednika seli u ruke nepredvidive gomile. Upravo ta nepredvidiva gomila zaslužna je za nevjerojatan uzlet web medija proteklih nekoliko godina. Ipak, vjerojatno će nekontroliranost te gomile biti razlogom zašto će se taj uzlet usporiti. Zapravo, pravi razlog usporavanja bit će nevoljkost kapitala da ulaže svoje resurse u nešto nad čime nema moć kontrole.

Naravno, za svaki web projekt od presudne je važnosti da ga kapital pozitivno percipira te da ga opskrbi resursima potrebnim za rad i profit. Nažalost, ili na sreću, u Web2.0 svijetu takve stvari neće ići bez određenih, čak i vrlo velikih kompromisa.

Na primjeru jednog od najvećih sajtova na svijetu, YouTubea, vidi se kako nemogućnost kontrole nad sadržajem može biti opterećujuća za jedan medij. Taj primjer lako je preslikati na bilo koji slični projekt.
Mnogi bi rekli da je sve što vam treba za komercijalni uspjeh websajta velik broj posjetitelja. To može i ne mora biti istina. Što se broja posjetitelja tiče, YouTube se sigurno ne može požaliti, ipak, što se love tiče, nikako na zelenu granu. U čemu je problem? U nemogućnosti kontrole!

Kapital se ne osjeća dobro kada se nađe u situaciji koju ne može kontrolirati, a YouTube je jedna takva situacija. Kako da MacDonalds zna da se neće naći kao pokrovitelj videa koji govori o fast foodu kao o uzroku pretilosti djece ako se oglašava na YouTubeu? Što bi Ford uradio da se nakon reklame za novi Mondeo prikaže video isječak u kojemu je isti taj Mondeo slupan u automobilskoj nesreći s fatalnim posljedicama. Sve vam je jasno, zar ne?

Slična je priča sa gomilom domaćih sajtova koji spadaju u kategoriju “Zabava”, a na kojima se prenose prosti vicevi, vulgarnosti, te uglavnom tuđi autorski sadržaj. Čujem često da se vlasnici takvih sajtova žale što ne mogu do “pravih oglašivača” te svoje skromne budgete krpaju oglasima za lokalne krovopokrivače i automehaničare koje servira AdSense uz mizernu naknadu. Ništa im ne pomaže posjećenost koja je nerijetko veća od nekih sajtova koji nemaju (gotovo) nikakvih problema sa zaradom.

Stvar je u nepriličnom sadržaju koji ne ide ruku pod ruku sa ciljevima kapitala. Kada stvar stigne na neku razinu, kasno je za bezbolne promjene. YouTube će sigurno pokušati promijeniti stvari, ali kako će korisnici reagirati? Hoće li biti jednako skloni svojem omiljenom video sharing sajtu kada će na njemu moći postavljati isključivo sadržaj koji je prošao neku vrstu cenzure?

Iako nisam oduševljen svijetom u kojemu kapital sve kontrolira, apsolutno sam ga svjestan i nisam tip koji će jurišati na vjetrenjače. Kod svake ideje za novi projekt, a imam ih na tjednoj bazi, prvo se zapitam: “Tko bi platio da tu postavi svoj oglas?” Ako mogu nabrojati desetak potencijalnih oglašivača, odnosno ako ne nalazim razloga zašto se određeni broj oglašivača ne bi želio naći na takvom sajtu, onda se radi o ideji na kojoj vrijedi poraditi.

Dakle, ne vidim mogućnost razvoja weba bez kapitala, bez da i “slobodni” web ne uđe u simbiozu koja postoji otkako je medija i velikog kapitala. Ne vjerujem da će kapital biti primoran bitno mijenjati svoje navike zbog tamo nekog Interneta. Istina, postoje povremeni incidenti koji bivaju prilično glasno zabilježeni među ljudima koje to zanima (odatle i dojam blogera da imaju moć da utječu), ali budimo realni, u svijetu velikih brojki takvi slučajevi predstavljaju tek promile. Utjecaj kapitala na razvoj Weba je neupitan, pitanje je samo hoće li on biti pozitivan ili negativan. Po medije, dakako.

Domaći web prostor prilično je siromašan i većina posjećenijih sajtova puše u isti rog. Takav je barem bio moj dojam. Da ne bi sve ostalo na dojmu, odlučio sam provesti malo “istraživanje” ne bih li provjerio u koje se tematske blokove domaći sajtovi mogu svrstati, i ne bih li testirao koliko taj moj dojam o jednobraznosti domaćeg weba drži vodu. Nažalost, bio sam u pravu.
Domaći sajtovi mogu se podijeliti u petnaestak tematskih (tržišnih) niša. Na tih petnaestak otpada oko 80% domaćeg internet prometa. Zapravo, u svojem “istraživanju” izbrojao sam 18 takvih tematskih blokova, ali budući da tri bloka ili nemaju neku posebnu posjećenost, odnosno okupljaju previše različitih sajtova, na kraju sam ih svrstao među “ostale”.
Uglavnom, evo ljestvice najposjećenijih tematskih blokova, a u zagradama je broj sajtova koji ga čine. Izvor za ove podatke je Gemius izvješće za protekli mjesec. Read more »