Odlučujem li ja, zapravo, kada i koliko će politika na mene utjecati? Daje li mi taj povremeni izlazak na biralište, i već ritualno poništavanje glasačkog listića, za pravo da kažem: “Ja sam svoje obavio, vidimo se drugom prilikom!”?
Razočarao sam se u političare iz prve ruke, još dok sam kao novinar o njima pisao, dok sam s njima redovito komunicirao, a još više kroz neformalnu komunikaciju i kasniju poslovnu suradnju. Uvjerio sam se tada da su manje sposobni nego li bi trebali biti, da su manje principijelni, manje radišni, puno više okrenuti samima sebi i svojim interesima nego li bi im dužnost trebala nalagati. Shvatio sam da im nedostaje osjećaj odgovornosti prema biračima.
Kada sam shvatio što političare pokreće, shvatio sam da nam se motivi razlikuju. Kada sam shvatio da su one pobude koje me tjeraju na biralište u neposrednoj suprotnosti s pobudama političara koje ih tjeraju da se na izborima kandidiraju, pomislio sam da je moja rola premala da bi bila spomenuta na odjavnoj špici. Pomislio sam da se politika mnome bavi htio ja to ili ne, ali da ja mogu odlučiti da se neću baviti njome (njima). Mislio sam da je alternativa nemoguća.
Pollitika.com danas mi omogućava da se u plitiku uključim na način koji mi odgovara. Slobodnom riječju mogu o politici, o političarima, o društvenim temama, o sebi kao biraču reći ono što želim, a što je najvažnije to mogu reći ljudima kojima to želim reći. I još pokojem čovjeku, možda političaru?
Dakle, je li povremeni izlazak na birališno mjesto dovoljan alibi za tišinu? Ako je i bio, sada više nije. Na pollitika.com izbori su uvijek pred vratima, a pravo glasa upražnjava se stalno. I ti možeš sudjelovati!
