July 2006
Monthly Archive
…i time samo pridonijeti lošem PR-u kojeg ta tvrtka ima na domaćem webu. Ovaj post trebao bi biti dovoljan za prevagu, iako sam već na drugom mjestu.
Glup početak posta, uistinu, ali… Uvijek ne neki ali, pa evo i jednog koji bi mnogim tvrtkama mogao pojasniti zašto bi im se isplatilo imati dobre odnose s blogerima. Budući da pojam “calgon” na moj blog dnevno dovodi barem dvoje posjetitelja, to su barem dva potencijalna kupca koji bi pod utjecajem moje opskurne torije mogli odustati od kupovine tog proizvoda. Malo? Je, malo je, ali mene ipak nije ništa koštalo da napišem dva posta, ali koliko njih košta svaka sekunda oglasa na TV-u?
S druge strane, Mračni i njegov mali eksperiment s Toyotom Prius vjerojatno će pridonijeti Toyotinom PR-u, u pozitivnom smislu. Iako, na domaćem webu barem, njima pozitivnog PR-a ne nedostaje.
Mnoge su tvrtke shvatile kako blogovi postaju sve opasnije oružje, pogotovo kada se nađu u rukama raznoraznih hatera, i općenito negativno raspoloženih tipova. Kako Google i drugi postaju polazišna točka za bilo kakvu odluku (imam osjećaj da će moj sin, kada dođe u te godine, komada prvo “proguglati” a tek onda pozvati u kino), tvrtke bi na svakog hejtera trebale imati barem jednog lovera.
Još bolji primjer imali smo nedavno na bestseleru kada je Drito opalio po HGspotu. Tada smo mogli vidjeti i jedne i druge u akciji. Onima koji redovito prate news grupe takvo je ponašanje već dobro poznato (posljedice pitanja: “Što mislite o XY hostingu?”).
Tu dolazim do jedne stvari koju često ponavljam. Nekoga tko nije zadovoljan nije teško navesti da širi riječ o svojem nezadovoljstvo, dapače, ne treba ga uopće navoditi. Progovorit će, pa makar i na…
S druge strane, zadovoljni uglavnom samo zadovoljno šute - nemaju primjedbe, je li. Što vam je onda činiti uželite li se malo pozitivnog PR-a, ili kako se to po novom voli reći “buzza”?
Napravite nešto neočekivano, nešto što će samo po sebi postati predmetom razgovora, u čemu će vaš posao|proizvod biti tek sporedna tema. Takav je i slučaj s Toyotom i Mračnim. To je dobar PR, jer o tome će se pričati, a zapravo se neće pričati o automobilu.
# Evo o čemu ja pričam! Forsiramo turizam na kakav nismo spremni, pa se događa i to da čitav otok ostane bez pitke vode. Više se i ne spominju gotovo svakodnevna izlijevanja fekalija, kronični nedostatak parkirališnih mjesta…
# Nije li apsurdno da je jedina nacionalna televizija koja posluje s dobitkom upravo ona “nekomercijalna”? Čudno, ali istinito, jedino HTV uspijeva ponešto i zaraditi, prenosi Index tekst izvorno objavljen u tiskanom izdanju Poslovnog dnevnika. Nova TV predvodi ljestvicu gubitaša s čak 12,6 milijuna eura minusa (podaci su za 2005.), a prati je RTL s osam. Nova TV je ujedno i najslabije gledana domaća nacionalka, više se prati čak i drugi program HTV-a (što me ne čudi). CME grupacija nije nimalo zadovoljna hrvatskim managementom koji predvodi njihovu jedinu gubitašku TV postaju. Prvu zaradu očekuju tek 2009. godine - strpljen, spašen!
Ipak, upravo mi je NovaTV najsimpatičnija domaća televizija, usprkos nekim nimalo simpatičnim voditeljima dnevnika koje ovdje nećemo imenovati, i duljini samog dnevnika što je stvar koja mi manje smeta budući da ga ne pratim. Njihovi sitcomi (klinika, bumerang) puno su mi prihvatljiviji oblik domaće produkcije “dramskog programa” od onih kakve podržavaju HTV i RTL. Zapravo, RTL je broj jedan što se negledljivosti domaće produkcije tiče (srce nijee kameeen, BB, Mijenjam ženu…), a HTV čupaju odlične “ozbiljne” emisije usprkos snažnoj konkurenciji tipa “Ljubav u ofsjadu” i bitange(sic!) i nepodnošljive lajavice.
# Za kraj “u revijalnom tonu” evo fotogalerija dvojice domaćih fotografa čije radove volim vidjeti: The Pljuc i Pastyr.
# Technorati je redizaniran. Novo je technoratijevo ruho ugodno, pregledno i jednostavno.
#U 37signals , malu američku tvrtku koja proizvodi web based softver, uštrcana je prva veća inekcija kapitala. Bezos Expeditions, investicijska tvrtka čiji je vlasnik Jeff Bezos osnivač Amazona, ušla je u tvrtku kao VC s manjim ulaganjem. Dečki iz 37signals kažu kako im lova nije bila bitna, već da su se odlučili prihvatiti Bezosovu ponudu zbog njega samog i onoga što im negovo iskustvo može dati.
#Svi su se uspavali, Mračni je angažirao pomoć, dok on ‘ladi… Borja je nestao s lica planete… Pogodak je krenuo sa svojom akcijom Ljeto s blogom (mislim da se tako zove). Ja još nisam poslao traženi opis bloga, među ostalim i zato što nemam pojma kako bih ga opisao. S druge strane, akcija mojbloga Daj pare! potpuno me razočarala. Ili su krenuli u krivo vrijeme, ili su im kriteriji jako upitni… Izraz “bačen novac”, pada mi napamet.
Nema mi gore stvari nego živjeti u (djelomično) turističkom gradu. Čim u grad nahrupe turisti, čim temperatura mora naraste iznad 23 a pojam “divlja plaža” izbubi smisao, ja počinjem maštati o životu negdje boguizanogu, na kakvim zelenim proplancima, uz potočić… u nekom mjestu koje još nije dotakla blagodat turizma.
S druge strane, promatram svu tu histeriju koja se navlači i razvlači po medijima, o turizmu i oko turizma. Želudaci mi se okreće, sve mi se dlačice na tijelu (a ima ih podosta) nakostriješe kada čujem kako je ova sezona uspješnija od prošle za 3 ili štotijaznam koliko postotaka. Uspiješnija po čemu? Po tome što smo uspjelu nagurati još tri posto više turista u skromne smještajne kapacitete? Po tome što je jadna komunalna infrastruktura dodatno opterećena? Po tome što će ovo ljeto tri posto više turista reći - nikad više u Hrvatsku na odmor!? Po tome što imamo 3 posto više turista koji ne znaju što će sa sobom u deset minuta iza ponoći. Mogao bih ovako i ja do iza ponoći, ali…
Kao i na sve ostalo, na turizam kao gospodarsku granu u Hrvatskoj se gleda stihijski. To dokazuje osnovna činjenica, a to jest trajanje sezone. Nije istina da Talijani putuju samo za vrijeme feragosta. Nije istina da je Njemačka ljeti zatvorena a svi su Nijemci na kolektivnom godišnjem odmoru. Nije istina da turizam postoji tri mjeseca u godini. Nije istina, ali nama tako odgovara.
Zašto bi naši turistički djelatnici radili čitavu godinu kao crnci, kada im je tri mjeseca kakvog-takvog rada dovoljno da sa ta tri četiri postotka turista više opravdaju cijelogodišnju plaću. Jel’ ja to mislim da je u uredima koji cuclaju proračune i boravišne pristojbe netko lud da radi četiri puta teži i opsežniji posao za istu plaću. Valjda jesam.
Ali, zamislite samo kako bi to izgledalo, nestankom sezone:
- nestaju sezonski radnici, koji bi tada bili stalno zaposleni;
- otvara se mogućnost stalnog i stabilnog plasmana domaćih proizvoda u turizam;
- autoceste i mostovi postaju razumna investicija, a ne hir političara;
- podiže se kvaliteta turističkog smještaja, a smanjuje broj kreveta;
- podiže se kvaliteta života domicilnog stanovništva;
- otvaraju se mogućnosti turističkog razvoja kontinentalne Hrvatske;
- spriječava se apartmanizacija Jadrana;
Nastavi li se ovakva turistička politika, koje se nije bitno promijenila od sredine ‘80tih, sve potencijalne prednosti Hrvatske uskoro će postati njezine mane. Ne može se sve, od promidžbe do cestogradnje, stavljati u službu dva mjeseca dalmatinskog turizma. Srazmjer investicije koju u turizam podnosimo mi, građani koji od turizma nemamo neposredne koristi, za nas je negativan.
Na ovaj način, umjesto da turizam bude grana u koja će osiguravati plasman domaćeg proizvoda, posao za domaće tvrtke, stalni prihod za obitelji, turizam je pošast koja donosi španjolske i grčke otpadke. Jer zbroje li se ulaganje u turizam i oduzmu od onoga što nam on donosi, ne znam koliko smo profitirali.
Mračni je svojim zadnjim tekstom otvorio dosad (zvanično, barem) zatvorena vrata. Mračni piše o električnim automobilima, konkretno i o Toyotinom hibridnom Priusu. Po čemu je, dakle, taj tekst tako revolucionaran? Eto, po tome što se iza tog i narednih tekstova skriva (ne skriva se, stvar je javna) zajednički interes blogera i proizvođača automobila. Mračni piše recenziju, osvrt o automobilu, a Toyota mu ga pozajmljuje na dva tjedna. Nice! Radi se o “fori” koju je provalio Guy Kawasaki , prekobarski pandan našeg Mraka, koji je prije nekog vremena na sličan način upoznao Audi Q7.
Moram reći, drago mi je da se takvo što dogodilo, a nadam se i širenju takve suradnje, naravno ukoliko će se ona kretati u pozitivnom smjeru koji neće uključivati zastranjivanje naših istaknutih blogera. O konkretnom slučaju reći ću pokoju kada Mračni završi svoju seriju tekstova.
Ako netko pita, ja sam za hibridne automobile skroz, ali slabo sam mjerodavan jer u auto sjedam u prosjeku jednom na tjedan. Ipak, raspoloživ sam za recenzije plazma televizora i surround sustava, restorana, vina, svjetskih odmorišta (preferiram Europu)… 
Nova TV nedavno je počela emitirati dulje izdanje “središnje informativne emisije” - Dnevnika. Ne znam, meni je uglavnom naporno pogledati i vijesti, a kamoli ne dnevnik koji traje čak 50 minuta. E, sad, kada bi se tu radilo o 50 minuta zanimljivih priloga, čovjek bi i izdržao, ali odvje se očito radi tek o dnevniku kao i svakom drugom koji je doslovce rastegnut na 50 minuta. Voditelji i dopisnici pričaju pooolakooo i puno, postavlja se puno praznih pitanja… ma, razvlači se. Podsjeća me na one američke dokumentarce u kojima iza svakog prekida za reklame prvo ponove sve što smo do tada pogledali. Nego, onaj dopisnik iz Slavonije u “belom odelu” i tena neuhvatljive nijanse narandžaste - taj mi je zakon!
— Next Page »