Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Prije desetak dana, u Vijesniku objavljen je osvrt Lade Žigo spisateljice/novinarke u kojem se prilično žestoko obrušava na blogere. Zapravo, očito se željela obrušiti tek na jednog, ali je to prilično nespretno pokušavala skriti, pa je još nespretnije u cijelu priču uplela cijelu blogersku naciju, što je pak čini temom nekolicine recentnih diskusija, a i omiljenim sidekick likom na dotičnom blogu.

Uistinu, blog omogućava anonimnost. To se može shvatiti kao mana, ali i kao prednost. Da nema te anonimnosti bi li imali jednog Tzombixa? U konačnici, kakve veze ima to je li autor anoniman ili javan s relevantnošću njegova stava / informacije. Naravno, anonimnost se zloupotrebljava. Ali oni koji to čine na blogu, iskreno, i nisu neki faktor. Takvi brzo padaju u zaborav, a njhovi stavovi ne vrijede pišljiva boba.

Da samo ne serem u prazno, pokušao sam se staviti u ulogu nekoga tko je “dobio po repu” od anonimna blogera. Sigurno da ne bi bilo ugodno, ali pogodilo bi me jedino u slučaju da u tome što on kaže ima istine. Primjerice, Borja je nedavno doživio sličan napad , i s time se izvanredno nosi. Štoviše, svojem je napadaču dao prostora (više nego li je trebao) da dodatno argumentira svoj napad.

Prije pet godina, da imam kakav trač i da sam sklon njihovu prepričavanju, nazvao bih deset prijatelja i sve im ispričao. Njih deset, nazvalo bi svojih deset… i trač bi se proširio u roku od sedam dana. Blog u cijeloj priči o anonimnom olajavanju samo igra ulogu medija.

Kako kažu: “Oružije ne ubija ljude. Ljudi ubijaju ljude.”

_____________________________________________________________

Kad sam već tu…

i jest i nije vezano, ali eto, prilika nalaže da i ovo objavim nedovršeno

Mediji i marketing moje su dvije poslovne strasti. Imam (ponešto) iskustva i u jednom i drugom, i to na svim pozicijama - od piskarala do urednika, pa i izdavača - u marketingu i kao klijent i kao posrednik i kao … ? - marketingaš, valjda.

Te moje dvije strasti vezane su neraskidivim vezama. Jednostavno, jedno bez drugoga ne ide, kažu. Mediji i marketing danas žive u simbiozi, ali kako vrijeme prolazi, pomalo se zaboravlja na to gdje jedno počinje, a drugo završava. Kod nas, u trenutku kada je pozicija medija, bilo kojeg, vrlo klimava, konkurencija žestoka, a u pitanju su veliki novci - mediji postaju strašno skloni kompromisima. S druge strane, marketing, odnosno oglašivači postaju beskompromisni.

Prije desetak godina, kada je moja novinarska strast (glupan) bila na vrhuncu, najveći utjecaj na medije imala je politika. I to se osjećalo. I nastao je bunt. I stvari su se promijenile.

U međuvremenu, mediji su uspjeli okusiti sladak nektar uspjeha. Financijskog. I omililo im se. Do krajnjih granica. Ovisnost je stvorena, a oglašivači vode igru.

Cijelo to vrijeme, negdje u sredini, znači u jebenom položaju, nalaze se novinari. Bitke, pregovori i dogovori vode se na vrhu. Novinari rade što im se kaže. I to je tako, neka mi nitko ne tvrdi suprotno. Imam osjećaj da ne više postoje novinari s principima. Odnosno postoje - ako se njihovi principi poklapaju s principima izdavača. Čiji se pak principi slažu s onim političara i/ili oglašivača.

I onda nastaju blogovi. Neprimjetno, u početku. Vremenom rastu, razvijaju se. Pišu ljudi koji imaju što reći i koji znaju što pišu i pišu o tome što znaju. Anonimno ili javno, postoji određeni broj (a on raste) ljudi/autora koji će na blogu govore argumentirano, stručno i zanimljivo, često i informativno.

_____________________________________________________________

Vezano:
Stanje medija(by Borja)
Mediji reketari (by subjektivni)