Kategorija: mediji

Archived Posts from this Category



Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

U svijetu izdavaštva vrlo je aktualna priča o tome koliko će “novi mediji” utjecati na tradicionalno poimanje i praksu novinarstva. Postavljaju se pitanja poput onoga, hoće li sve veći upliv čitatelja u sadržaj medija promijeniti načina na koji vijesti nastaju? Hoće li zora novih medija značiti sumrak tradicionalnih?

Iako u Hrvatskoj tradicionalni mediji još nisu značajnije ugroženi onim “novim”, slična se pitanja mogu postaviti ukoliko se “tradicionalni” (ozbiljne novine) suoče s “novim” (besplatne novine). U oba slučaja, odgovori su donekle isti.

Iako se prilike na nebu tiskanih medija mijenjaju, promjene nisu nužno negativne. U osnovi svih pitanja i sumnji, strepnji i nadanja, nalazi se, zapravo, tržišna pozicija. Dakle, čini se, izdavači zapravo ne lome glave nad time hoće li se promijeniti struka, nego hoće li im se zbog (neizbježnih) promjena promijeniti saldo na tekućem.

U osnovi, novinarstvo kao struka ne ovisi toliko o tome na koji će način biti konzumirano, niti što će se sve izvornoj vijesti putem do čitatelja dodati ili oduzeti. U osnovi novinarstva je da novinar dobro odradi svoj posao, na onaj način na koji mu struka i profesionalna etika to nalaže. Sama struka svim ovim promjenama nije ugrožena – nju više ugrožavaju razni pritisci tržišne utakmice izdavača.

Uistinu vrijedne novine, s uistinu vrijednim novinarima, nikad neće biti ugrožene pojavljivanjem novih trendova, načina distribucije i tržišnih modela uopće. Takve će novine kroz sva doba i sve promjene isplivati na površinu zahvaljujući svojem najvrjednijem kapitalu – stručnosti i kvaliteti.

Internet je, zapravo, u osnovi samo novi i drugačiji način distribucije. Ono što on donosi u izdavaštvo i novinarstvo jesu mogućnosti. A, mogućnost, po samoj definiciji riječi, jest nešto što se može i ne mora koristiti. Ipak, u vrlom novom svijetu medija, ta odluka postaje krajnje demokratična, a moć koju su do sada imali urednici i izdavači, pomalo ali sigurno prelazi u ruke čitatelja. Oni koji odlučuju, morat će odlučiti čitateljima prepustiti moć da koriste mogućnosti, a na čitateljima ostaje da biraju i odlučuju koju će mogućnost i u kojoj mjeri htjeti koristiti. To je bit cijele tranzicije – Internet izdavaštvo je stvar mogućnosti.

Dobra vijest, za novinare barem, jest da se njihov opis posla bitno ne mijenja, i da oni, zapravo, i ne moraju brinuti o tome što će se dešavati s njihovom viješću ili tekstom bilo koje vrste nakon što napusti njihove ruke. Ne mora, ali ima tu mogućnost.

Mogućnosti koje novi mediji nameću, zapravo su prednosti. Očita prednost nalazi se u tome da novinari dobivaju mogućnost da još snažnije utječu na društvo. Objavom nekakve priče, novinar će se naći u ulozi onoga koji je bacio grudu snijega niz padinu. Kako će se pojavljivati reakcije čitatelja na tu priču, tako će gruda polako rasti u lavinu. Svi smo svjesni snage (moći) lavine. Još jednom vidimo da se ništa nije promijenilo. Novinari su i do sada imali ulogu pokretača lavine. Ono što se mijenja jest da Internet lavini (moći) i svim onim česticama snijega koje ju čine daje snažno ubrzanje (mogućnosti). Gruda, sama po sebi, nema nikakvu snagu, niti ju imaju krhke pahulje. Upravo njihovo zajedništvo i djelovanje, pretvara se u lavinu koja znači moć. Nije li to osnovna ambicija svakog novinara? Nije li to ono što izdavači zapravo žele?

Stvaranje tog osjećaja zajedništva, mogućnost da doprinese vrijednosti sadržaja i time ostvari zajedništvo, u čitatelja posredno stvara osjećaj zajedništva s medijem. Zajedništvo jamči veću razinu vjernosti. Vjernost jamči konzumaciju. Konzumacija jamči potrošnju. Ne bi li izdavači u ovom trenutku trebali početi zadovoljno trljati ruke?

Ipak, očito je da izdavači još nisu shvatili sve prednosti novog načina stvaranja medijskog sadržaja i njegove distribucije. Korisnički upliv u stvaranje konačnog proizvoda (postoji li uopće konačan proizvod?) još je uvijek vrlo limitiran. Pogledamo li domaće medije na webu, on se (uglavnom) svodi na mogućnost komentiranja vijesti. Objava komentara zapravo je banaliziranje potencijala čitatelja/suradnika – potencijalnog sukreatora sadržaja.

*Narednih pedesetak redaka ovog teksta za sada neću objaviti (iz više razloga)


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Ok, novine su besplatne, ali zašto bi se tim novinama davao javni prostor besplatno na upotrebu? Naime, u Puli je Metro oslobođen plaćanja zakupa za javni prostor na kojemu su smještene njihove užasno ružne narandžaste kante.

EPH-u Grad dao javni prostor besplatno?

PULA - Europa press holdingu, kao izdavaču besplatnih gradskih novina »Metro express« Grad je odlukom poglavarstva dozvolio da bez naknade postavi takozvane samoposlužne informativne ormariće za novine na određenom broju lokacija, koje tek treba definirati! Tvrtka EPH, rečeno je, s Gradom će sklopiti poseban ugovor za postavljanje tih ormarića i utvrditi međusobna prava i obveze.
Iako u obrazloženju piše da će se stvarna realizacija postave tih ormarića biti moguća po sklapanju ugovora i utvrđivanju lokacija, ormarići su već raspoređeni po Puli. Osim toga, iako se radi o besplatnim novinama, činjenica je da se one financiraju iz oglasnog prostora i za očekivati je da kalkulacije pokazuju da bi na njima trebalo nešto i zaraditi. I treće, ali ne manje važno, zašto EPH-u davati besplatno, kada svi ostali, čak i jedan jedini kvadratić javnog gradskog prostora, plaćaju?!

S. Z. T. (Glas Istre)

OK, to me smeta, ali kolko me tek smetaju one njihove kante, to vam ne mogu niti opisati! U Puli je urbana oprema propisana i time se odlukama ravnaju svi, od zakupaca ugostiteljskih terasa, štandova, do citylightova, kanti za smeće, pa čak su i šahtovi rađeni po narudžbi s grbom grada… I onda imaš te narandžaste kante na svakom koraku! Nemam fotku, ali vjerujem da svi znate o čemu govorim.


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Dakle, tri dana prije izlaska prvog broja, novi će besplatni dnevni list morati promijeniti identitet. Odlukom zagrebačkog Trgovačkog suda, do okončanja postupka kojime će se utvrditi pravo na ime Metro, EPH-u se zabranjuje korištenje tog naziva. Na taj naziv pretendira zagrebačka tvrtka Metro Zagreb koja periodično izdaje istoimenu tiskovinu, a na kojoj je sada pokretanje tužbe kojom EPH-u želi uskratiti pravo na korištenje upitnog naziva.

Novina u svakom slučaju izlazi u ponedjeljak, pod jednim od imena koja se, uz naziv Metro, koriste u svjetskog distribuciji - dakle, privremeni ili konačni naziv hrvatske inačice mogao bi biti Metropol (kako se naziva u Poljskoj), MetroXpress (Danska inačica), Publimetro (Chile) ili Metrorama kako se zove u Grčkoj. Domaći izdavač zasad krije novi naziv, ili ga jednostavno još ne zna?

Nego, Metro već donosi određene promjene u lokalno izdavačko tržište. U Istri, primjerice, Glas Istre već je izgubio tri mlada i perspektivna :) novinara (dvojica su u Metrou ilikakosevećzove, a treći je otišao u NEWS). Što će se zbiti s lokalnim tržištem oglašavanja, tek treba vidjeti. Kako sam načuo, cijena oglašavanja u Metrou bit će nešto povoljnija, a u Istri su za prodaju angažirali jednu lokalnu agenciju. Eh, izbor baš te agencije posebno je zanimljiv, ali po tom ću se pitanju zasad braniti šutnjom.

Inače, većinu stranih izdanja Metroa možete već isti dan pronaći i na websiteu u pdf formatu.

O istoj temi…

Dolazi Metro


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

U ponedjeljak će se na hrvatskim ulicama, u 250 tisuća primjeraka raspodijeljenih na četiri regionalna izdanja, pojaviti hrvatski Metro, besplatni dnevni list koji će izlaziti pet dana u tjednu. U Hrvatskoj će ga izdavati EPH, najveći domaći izdavač.

Besplatne novine jedini su novinski proizvod koji zadnjih godina na globalnoj razini bilježi porast naklade. Metro je vjerojatno najsnažniji globalni brand. Izlazi u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi te u Aziji. U Europi izlazi u 14 zemalja, u 50-tak izdanja. Zanimljivo je da se Hrvatska pridružuje s novim konceptom. Dok u većini zemalja Metro izlazi kao nacionalno izdanje, uz pokoje izdanje vezano uz veće gradove, dok u nekim postoji samo za velike gradove (Prag, Helsinki, St Petersburg…), naši kreću s četiri regionalna izdanja.

Očito je da EPH time zadovoljava svoju dugogodišnju neispunjenu želju da na tržištu oglašavanja bude prisutan s regionalnim izdanjima. Do sada im to nije pošlo za rukom, a pokušaji regionalizacije Jutarnjeg lista redovito su propadali. Činjenica da se upravo EPH odlučio na izdavanje Metroa vjerojatno je posljedica te želje, a i odgovor na Nacionalov NEWS. Ništa manje važan motiv jest i činjenica da Metro i slični proizvodi gdje god se pojave ozbiljno ugrožavaju nakladu dnevnih novina (onih koje se prodaju). Ovdje možete skinuti (stariju) studiju dnevnih novina u kojoj se mogu naći zanimljivi podaci o globalnoj sceni besplatnog izdavaštva. (pdf)

Besplatne novine svoju snagu nalaze u nakladi i dostupnosti. Njihovu nakladu, naravno, ne ograničava kupovna moć tržišta, niti kupovina uopće, pa se maksimalno oslanjaju na distribuciju. Kako vidim, hrvatski Metro bit će distribuiran putem punktova. Puno sreće im želim. Prije nekoliko godina bio sam u uredništvu Istre danas, regionalnog mjesečnika koji se također besplatno dijelio. Također, bio sam zadužen za distribuciju, koju sam kombinirao koristeći punktove i distribuciju na ruke. Punktovi su nam bili živa pušiona, činili su desetak posto ukupne distribucije i 90% glavobolja. Ipak, punktovi su nam bili najpovoljnija varijanta distribucije, pa pretpostavljam da je to razlog što se Metro odlučio za ovaj model. Ipak, distrbucija bi se mogla pokazati kao najveći problem upravo zbog regionalne orijentiranosti izdanja. Po meni, puno bi bolji posao odradili s pet/šest gradskih izdanja, koncentrirajući se na atraktivnija županijska središta. Time bi im distribucija bila lakša, a i bili bi atraktivniji manjim oglašivačima.

Okršaj titana, ili zajednička janjetina!?

Kad sam već kod izdavaštva i velikih igrača, spomenut ću zanimljivu vijest iz dežele. WAZ ulazi na slovensko izdavačko tržište stvaranjem zajedničke tvrtke s DZS-om, vlasnikom 51 posto Dnevnika. Sama po sebi, vijesti nije toliko zanimljiva jer poznate su nam WAZove ambicije što se regionalnog tržišta tiče, ali vijest postaje kudikamo zanimljivija kada znamo da 25% vlasništva Dnevnika već drži austrijska Styria, WAZov ljuti suparnik na hrvatskom tržištu.

O istoj temi…

Budućnost novina
Blog Ubija
RSS - lakoća izdavaštva
Vratio se starom poslu - zahrđao ali vozim
Novinari, crno vam se piše


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Klasična novinska izdanja, kakva danas konzumiramo uz jutarnju kavicu, bez puno promjena postoje u ovom obliku još od 17. stoljeća Princip je uvijek isti - radi se o skupu tekstova koji se protežu od aktualnih vijesti do tematskih članaka i komentara, kojima su s vremenom dodavane fotografije, tisak u boji, a u zadnje vrijeme i raznorazni dodaci (prilozi) koji jamče veći interes čitatelja.

Svi znate koliko je informacija, odnosno brzina njezine distribucije danas bitna. Klasična novinska izdanja tu su u velikom zaostatku, jednostano, nisu u stanju isporučiti iformaciju u dovoljno kratkom roku u odnosu na druge medije. Ipak, novinska industrija do sada se relativno uspješno borila s tim problemom oslanjajući se prije svega na činjenicu da svojim čitatelja omogućava ničim sputanu mogućnost konzumacije ponuđenih sadržaja. Radio i televizija također su ograničeni - terminom, pa dok čitatelji novina slobodno uživaju ponuđeni sadržaj gdje, kad i koliko žele, TV i radio u mogućnosti su sadržaj ponuditi u točno određenom trenutku i u točno određenom roku. Tako je barem bilo dosad.

Pad naklade

Gledamo li tehnološki razvijene zemlje, novinska izdanja bilježe stalni pad naklade - u Irskoj on iznosi gotovo 8 posto godišnje, a ostale europske zemlje prate trend. Jedini porast naklade bilježe besplatne novine, iako taj podatak uzimam s dozom rezerve jer se, prije svega, radi o relativno novom proizvodu pa je rast očekivan. Prva velika promjena koju su prihvatili tradicionalni izdavači jest njihovo smanjivanje na tabloidne fomate - naravno, ide se u pravcu olakšavanja konzumacije, pa takve novine prihvaćaju čitatelji mlađe generacije. Tabloidni format ne treba brkati s tabloidnim sadržajem.

U novije vrijeme, najveći konkurent novinama postraje Internet, odnosno mogćnosti koje on pruža za distribuciju sadržaja. Budući da ovaj tekst čitate ovdje, a ne na komadu papira, i budući da ga ja pišem iz dnevne sobe, odjeven kako čovjek biva odjeven u nedjeljno jutro, i s obzirom na to da će ovaj tekst postati dostupan sivma vama čim se odlučim kliknuti na Publish tipku (ili gumb), ne treba puno govoriti o prednostima medija.
(more…)

« Previous PageNext Page »