Kategorija: sasvim osobno

Archived Posts from this Category



Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Povremeno mi se tako dogodi da izvedem točku nestajanja. Jednostavno dođe do krajnjeg zasićenja svime i svačime i tada “bježim” u kontemplaciju, fizički rad, odmor, bilo što što će mi omogućiti odmak od posla, obaveza i svakodnevnih problema. Prošlogodišnja točka trajala je dugo, a rezultat je bio gašenje bloga na bloghaeru (i kasnije pokretanje ovog), gašenje dvaju web stranica i promjena poslovanja. Ova točka puno je skromnija, kraća, u biti “plića”, i od nje ne očekujem neke veće promjene, nego tek tjedan/dva odmora.

Sve je počelo Vanjinom izložbom u Zagrebu i odličnim after provodom po zagrebačkim klubovima u odličnom društvu. Na povratku, proveli smo lijep dan u Ljubljani, a uslijedio je izlet po Istri - preporučam agroturizam Tikel u Špinovcima (cesta Višnjan - Motovun), pogotovo u sezoni tartufa budući da je vlasnik ujedno “lovac” na tartufe, pa u kući uvijek ima svježih, miomirisnih primjeraka. Inače, zadnji sam put tu bio prije koje tri godine, i to radeći reportažu o lovu na tartufe za mjesečnik Istra danas. Potrudio sam se, našao tekst u arhivi, pa evo vam ga! Umalo zaboravih, dan smo završili na ranču Barba Tone u Manjadvorcima, gdje je nasljednik uživao u jahanju (njegov prvi susret s konjem, ako se mene ne računa).

Nakon tako smirujućeg vikenda, vrativši se u Pulu, posvetio sam se nekim nesvršenim poslovima, i uređenju novog ureda koji će biti useljiv (nadam se) idućeg tjedna. Laska mi spominjanje u PcChipovom pregledu best of HR blogova, a popis sam iskoristio za updatetanje moje liste RSS-ova. Uistinu, scena se razvija! To me ponukalo da iz ladice izvučem jedan svoj blogrelated projekt i da počnem raditi na nekim izmjenama ne bih li ga ušminkao koncepcijski i vizualno, te pripremio za skoru objavu. Taj i neke druge web projekte omogućit će upoznavanje s jednim mladim, bistrim i ambicioznim proramerom, mojim budućim partnerom u zločinu oplemenjivanja HR web prostora (eh, kako skromno rečeno).

Moja točka nestajanja trajat će još koji (tje)dan, a ovaj je post produkt osjećaja obaveze prema dragim čitateljima, iako vam zamjeram (čast izuzetku, tj. Mračnom) što niste došli na otvorenje izložbe.


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Vidim, popularno je, a i sviđa mi se inicijativa, pa evo i mojeg!

moj stol

prvi, drugi


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

fragment slike

Sutra navačer, točnije u četvrtak 25. 05. u 20 sati, bit ću ponosan suprug na otvorenju izložbe Vanje Popek u galeriji 01 (Turinina 3, Zagreb naravno). Sve vas pozivam, da se vidimo, upoznamo, družimo, svakako uživamo u slikama moje drage. Inače, Vanja je akademska slikarica, diplomirala na Akademiji u Zagrebu, a ovo joj je treća samostalna izložba u metropoli (i neznamkoja na širem planu).
Svi ste pozvani!


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

moj skromni pokušaj. Original - muke jednog robota.


Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Prije desetak dana, u Vijesniku objavljen je osvrt Lade Žigo spisateljice/novinarke u kojem se prilično žestoko obrušava na blogere. Zapravo, očito se željela obrušiti tek na jednog, ali je to prilično nespretno pokušavala skriti, pa je još nespretnije u cijelu priču uplela cijelu blogersku naciju, što je pak čini temom nekolicine recentnih diskusija, a i omiljenim sidekick likom na dotičnom blogu.

Uistinu, blog omogućava anonimnost. To se može shvatiti kao mana, ali i kao prednost. Da nema te anonimnosti bi li imali jednog Tzombixa? U konačnici, kakve veze ima to je li autor anoniman ili javan s relevantnošću njegova stava / informacije. Naravno, anonimnost se zloupotrebljava. Ali oni koji to čine na blogu, iskreno, i nisu neki faktor. Takvi brzo padaju u zaborav, a njhovi stavovi ne vrijede pišljiva boba.

Da samo ne serem u prazno, pokušao sam se staviti u ulogu nekoga tko je “dobio po repu” od anonimna blogera. Sigurno da ne bi bilo ugodno, ali pogodilo bi me jedino u slučaju da u tome što on kaže ima istine. Primjerice, Borja je nedavno doživio sličan napad , i s time se izvanredno nosi. Štoviše, svojem je napadaču dao prostora (više nego li je trebao) da dodatno argumentira svoj napad.

Prije pet godina, da imam kakav trač i da sam sklon njihovu prepričavanju, nazvao bih deset prijatelja i sve im ispričao. Njih deset, nazvalo bi svojih deset… i trač bi se proširio u roku od sedam dana. Blog u cijeloj priči o anonimnom olajavanju samo igra ulogu medija.

Kako kažu: “Oružije ne ubija ljude. Ljudi ubijaju ljude.”

_____________________________________________________________

Kad sam već tu…

i jest i nije vezano, ali eto, prilika nalaže da i ovo objavim nedovršeno

Mediji i marketing moje su dvije poslovne strasti. Imam (ponešto) iskustva i u jednom i drugom, i to na svim pozicijama - od piskarala do urednika, pa i izdavača - u marketingu i kao klijent i kao posrednik i kao … ? - marketingaš, valjda.

Te moje dvije strasti vezane su neraskidivim vezama. Jednostavno, jedno bez drugoga ne ide, kažu. Mediji i marketing danas žive u simbiozi, ali kako vrijeme prolazi, pomalo se zaboravlja na to gdje jedno počinje, a drugo završava. Kod nas, u trenutku kada je pozicija medija, bilo kojeg, vrlo klimava, konkurencija žestoka, a u pitanju su veliki novci - mediji postaju strašno skloni kompromisima. S druge strane, marketing, odnosno oglašivači postaju beskompromisni.

Prije desetak godina, kada je moja novinarska strast (glupan) bila na vrhuncu, najveći utjecaj na medije imala je politika. I to se osjećalo. I nastao je bunt. I stvari su se promijenile.

U međuvremenu, mediji su uspjeli okusiti sladak nektar uspjeha. Financijskog. I omililo im se. Do krajnjih granica. Ovisnost je stvorena, a oglašivači vode igru.

Cijelo to vrijeme, negdje u sredini, znači u jebenom položaju, nalaze se novinari. Bitke, pregovori i dogovori vode se na vrhu. Novinari rade što im se kaže. I to je tako, neka mi nitko ne tvrdi suprotno. Imam osjećaj da ne više postoje novinari s principima. Odnosno postoje - ako se njihovi principi poklapaju s principima izdavača. Čiji se pak principi slažu s onim političara i/ili oglašivača.

I onda nastaju blogovi. Neprimjetno, u početku. Vremenom rastu, razvijaju se. Pišu ljudi koji imaju što reći i koji znaju što pišu i pišu o tome što znaju. Anonimno ili javno, postoji određeni broj (a on raste) ljudi/autora koji će na blogu govore argumentirano, stručno i zanimljivo, često i informativno.

_____________________________________________________________

Vezano:
Stanje medija(by Borja)
Mediji reketari (by subjektivni)

« Previous PageNext Page »