Ovaj blog je umirovljen! Novi možete pratiti na http://marketingservis.com, a novi feed je http://marketingservis.com/feed

Svi znate što je RSS, pa manimo teoriju (za ostale wikipedia). Otkako sam se prvi put susreo s ovom stvarčicom počele su mi se paliti lampice - mogućnosti upotrebe koje RSS pruža neograničene su. Od osnovne - osobne upotrebe za praćenje željenih feedova, marketinške - plasiranje tekstualnih oglasa… Ono što me u zadnje vrijeme posebno “pali” jest njegova upotreba u web izdavaštvu.

Korisničko izdavaštvo
Korisnici se kao “izdavači” pojavljuju koristeći razne servise koji im omogućavaju da slože vlastite naslovnice koje čupanjem feeda objavljuju najnovije vijesti (postove, članke…) s odabranih odredišta. Primjera je mnogo, ali zadržati ću se na domaćim.
Borja nedavno je pokrenuo dvanula, site koji objedinjava dobar broj web 2.0 karakteristika, a uglavnom se oslanja na RSS feedove i manipuliranje njima. Odnedavno, na istom se siteu nudi mogućnost otvaranja vlastitog bloga, za sada samo za odabrane, a od jučer (ako se ne varam) borja je dodao još jednu funkciju svojem projektu - hrvatsku inačicu digg-a - feature koji postove rangira s obzirom na njihovu popularnost. Borja je i u startu najavljivao brojne funkcije svojeg projekta, pa izgleda da se tamo događa prava mala hr-web revolucija.

Jučer sam primjetio još jedan site koji omogućava praćenje željenih RSS feedova, naravno domaće provenijencije, a radi se o susjed.comu. Ovaj se projekt “fura” na jednostavnost - feedovi su podijeljeni po kategorijama i izvorima. I ovdje, nakon registracije, svatko može složiti svoju “naslovnicu”.

Upravljano izdavaštvo
Ono o čemu ja razmišljam su mogućnosti koje RSS pruža u sferi upravljanog/uređivanog izdavaštva (u nedostatku boljeg naziva). Zamislite samo koje mogućnosti tu pruža RSS. Omogućava li nam on da, bez puno muke, napravimo vlastiti news portal ili tematki informativni site?

Informacije su tu i svima su dostupne. Prošvrljate li malo domaćim news portalima, ubrzo ćete shvatiti kako svi, manje više, nude iste vijesti. Osobno, kao korisnik, kada su news portali u pitanju omiljena odredišta biram ravnajući se po dva osnovna kriterija:

• ažurnosti - ako ne vidim novu vijest svaki put kad dođem, a to je često - ajd’ bok!
• preglednosti - želim znati gdje što stoji, želim lako doći do tražene informacije i želim da mi je “surfanje” ugodno

To su osnovni, ali presudan kriterij, u mojem slučaju barem, jest prezentacija. Esteta sam po prirodi (tko nije) i volim da me okružuju oku ugodne stvari. Zato biram odredišta koja zadovoljavaju i tu potrebu.

Uzmem li sve to u obzir i kombiniram li to s mogućnostima koje pruža RSS, shvaćam da:

• kriterij ažurnosti rješavam u startu, jer uz pomoć RSS-a objava je trenutačna. Čim izvor objavi određenu vijest, ona se pojavljuje gdje god ja to želim.
• kriterij preglednosti stvar je moje vlastite sposobnosti da predvidim navike korisnika. Naravno, ne treba biti vidovit, dovoljno je pratiti istraživanja (o čemu je nedavno bilo riječi na Futuria blogu) i malo uključiti mozak
• konačan kriterij - prezentacija - stvar je mogućnosti: “uradi sam” varijanta jest opcija, ali puno je bolje prepustiti to “nekome tko se kuži”

Da ne zaboravim, postoji i čisto tehnički preduvjet - određena aplikacija koja će sve to plasirati prema vani. Tu će po potrebi uletiti blagodati gotovih CMS-ova. WordPress koji pogoni ovaj blog, uz upotrebu tek jednog plugina i malo čeprkanja po kodu, omogućit će izradu sasvim solidnog, RSS feedovima pogonjenog news site-a.
Naravno, tu je i puno bolja varijanta - prepusiti taj dio posla “nekome tko se kuži” - ali, ovaj osvrt se fokusira na low cost varijante internet izdavaštva.

Nakon svega, jedna mi je stvar jasna - svatko može pokrenuti svoj news portal. Hoće li on opstati, to je stvar zadovoljavanja kriterija i potreba publike.

Nego, zašto bi bilo tko posjećivao uređeni site, kada mu toliko servisa nudi mogućnost slaganja vlastitog sitea? Velik je (jaaako velik) broj korisnika Interneta koji jednostavno neće koristiti takve servise, neće uložiti taj potrebni dodatni trud, koji će im omogućiti da biraju izvore sadržaja.