m.servis | piše Aljoša Japundžić

U blogosferi vladaju slični zakoni kakvi uvjetuju bilo koje drugo tržište, razlika postoji, dakako, u percepciji tržišta i u onome što na kraju balade od konzumenta očekujemo, kakvu to akciju očekujemo koja će definirati (ne)uspjeh našeg proizvoda. Kada je u pitanju tržište, od konzumenta očekujemo da izabere i kupi naš proizvoda, rezultat čega je novčano/robna transakcija u kojoj je naš proizvod uspješniji koliko je ta radna učestalija. Ukoliko se ta radnja našem proizvodu događa češće nego drugim, konkurentnim proizvodima, naš ćemo proizvod smatrati uspješnijim. Ista je stvar na blogosferi, velikom i nedefiniranom tržištu na kojemu konkuriraju prečesto jednako nedefinirani proizvodi - blogovi. Svi se nudimo dinamično rastućoj masi potrošača, koje privlačimo/odbijamo svojim sadržajem.
Eto i ključne riječi - sadržaj!

Primjećujete li što strši (”kao govno u punču”, nisam upamtio film, ali ova uzrečica urezala mi se u pamćenje) u ovom tag-cloudu s BlogKataloga? Sva sreća da je definirana maksimalna veličina najvećeg taga, inače bi ovo “Osobni” već odavno izašlo s ekrana. Dođe mi da promijenim algoritam, pa da se najučestaliji opisni tag bloga prikazuje najmanjim slovima i obrnuto, jer tek bi tada ispravno izdvajao sadržaj koji treba izdvojiti. Ovako služi kao znak opasnosti trusnog područja kojime samo pojedini uspjevaju proći, a ostali nestaju u pukotinama nezanimljivosti.

Sad je pravi trenutak da se naslov i uvod spoje u zaključak!

Bez obzira na to odakle i zašto je posjetitelj posjetitelj došao, njegovim dolaskom bloger dobija željenu pozornost čitatelja. Ta pozornost može biti jednokratna: čitanje određenog posta i eventualno komentiranje; ili može biti višekratna: čitanje ciljanog posta, povezanih postova, švrljanje arhivom… Bez obzira na motiv, svima nam je zajednički cilj povećati pozornost posjetitelja i potaknuti ga na konzumaciju što veće količine sadržaja bloga.

Najviše mogućnosti za optimizaciju i potenciranje određenog njezina dijela nudi arhitektura organizirana u tri kolone. To je arhitektura koju sam i sam iskoristio na svojem blogu, prvenstveno zbog toga što mi omogućava da na sadržaj koji je prvobitno privukao pažnju posjetitelja nadovežem sadržaj bloga koji na prvi pogled nije vidljiv i vjerojatno bi vremenom ostao zanemaren. Kao što znate, ponuda stvara potražnju, pa je tako i novi layout ovog bloga, u vrijeme kada sam ga uveo, stvorio potražnju za starijim objavama, korištenjem tagova za pretraživanje i drugim. Prije nego li, poučen iskustvom, ponovno presložim naslovnicu, da vidimo što sam naučio.

Povećanje broj učitavanja

Prije svega, primijetio porast broja učitavanja stranica. U prvi tren to je bio zaista skok, prvih mjesec dana novog dizajna s ranijih 3,5 učitavanja po posjetu, promet je narastao na pet učitavanja, da bi se stabilizirao na cca. 4,8 učitavanja po posjetu nakon par mjeseci. Jedno učitavanje više po posjetu znači da sada svaki posjetitelj zahvaljujući novom layoutu pročita jedan tekst više. Nije puno ali veseli. Da je ovaj blog kojim slučajem izvor zarade bazirane na oglašavanju, novi bi mi layout uvećao prihode za dvadesetak posto, a to smatram itekako dobrim rezultatom.

Prije mjesec dana navike posjetitelja počeo sam pratiti i putem CrazyEgg-a, zgodnog alata koji vam omogućava da vidite točno što posjetitelji rade na vašem blogu. Istina, razlika od drugih statističkih alata je samo u načinu vizualizacije rezultata, ali CrazyEgg to čini na zaista zgodan način. Među ostalim, aktivnost posjetitelja vizualizira i na heatmapi, a evo kako to izgleda primijenjeno na naslovnicu m.servisa:

Ono što ovaj screenshot ne otkiva, ali ipak ću vam reći, jest činjenica da se aktivnost posjetitelja proteže na sav zanimljiv sadržaj bez obzira na to kako se nisko na stranici nalazio.

Gradacija sadržaja odozgo prema dolje

Većina web stranica zanimljiv sadržaj potencira u gornji dio ekrana, i to je recept koji je zaista primjenjiv na većini web stranica. Kod blogova situacija je nešto drugačija. Posjetitelji blogova naviknuti su na skrolanje budući da sam sadržaj nameće takav način čitanja, pa im se zanimljiv sadržaj uz post može servirati cijelom visinom stranice.
CrazyEgg heatmap potvrđuje tu teoriju. Bez obzira na to kako se “nisko” na stranici nalazio, sadržaj se desne strane jednako je konzumiran. Doduše, nešto slabije od prvog reda, ali i dalje više nego li sam očekivao.

Komentari kao mamac

Posjetitelji vole čitati postove koji su komentirani. Tu mi je CrazyEgg ponovno pomogao, pa sam u popisu likova na koje su posjetitelji klikali otkrio kako je broj otvaranja linka “Komentiraj (x)” proporcionalan broju postojećih komentara, koji su izraženi u zagradama. Što više komentara, to više klikanja na dotični link. Vjerujem da to možete zaključiti i na osnovi vlastitih čitateljskih navika, a tu akciju pokreće znatiželja prije svega.
Iako moje iskustvo pokazuje da zaista dobri postovi (takav je slučaj na velikom broju blogova), oni koji imaju glavu i rep i unaprijed odgovaraju na moguća pitanja, imaju jako mali broj komentara, komentari posjetitelja očito privlače kursor. Dakle, da bi arhitektura bloga bila funkcionalna, treba istaknuti broj komentara uz tekst, a zgodno je i dodati popis najviše komentiranih i zadnje komentiranih postova u sajdbar.

Što treba, što ne treba

Ako dominirajuću kolonu prepustimo isključivo postovima, što je po meni najbolje riješenje, što bi trebali postaviti u preostale dvije, a što možemo slobodno izostaviti?
Budući da se posjetitelji slabo koriste arhivom, dosta je korisno istaknuti ranije objavljene postove i nasumce odabrane postove iz arhiva. Rekaviši to, sasvim je jasno da popis koji pokazuje cijelu povjest bloga u mjesecima postaje suvišan. Zaista, u mojem eksperimentu, od 500 kilkova, tek ih je 3 otišlo na mjesečni arhiv.
U skladu s onime što sam ranije rekao, zgodno je istaknuti postove koji su komentirani u zadnje vrijeme, kao i postove koji su pridobili najviše komentara posjetitelja.
Nemalo me začudilo koliko se na m.servisu koriste tagovi, a u zadnje vrijeme koriste se sve više (ista je stvar i s blogariatom), tako da definitivno treba istaknuti tag cloud. Tagovi dobro dođu i za međusobno povezivanje postova, pa ih treba istaknuti uz pojedini post. S obzirom na korištenje tagova i sve druge opcije pretraživanja arhiva, samo pretraživanje bloga (search) postaje marginalno, pa slobodno može zauzeti neku slabiju poziciju.
Najčitaniji postovi privlače najviše pažnje, pa ih treba posebni istaknuti, iako se ovdje radi o dvosjeklom maču, pa će isticanje tog popisa na vidljivom mjestu rezultirati time da su na popisu stalno isti postovi.

Izazovi

Pred sebe sada postavljam neke izazove kako bih ovaj blog učinio još funkcionalnijim i produktivnijim. Prije svega, želim iskoristiti header bloga koji sada ne služi ama baš ničemu, a radi se o najboljoj poziciji na stranici.
Također, želio bih da oni posjetitelji koji ne koriste feed readere, počnu koristiti opciju newslettera kako bi pratili svjež sadržaj na blogu. Opcija je to koju za sada nitko ne koristi.
U sljedećim izmjenama na blogu uklonit ću neke nepotrebne i manje korištene opcije, a volio bih iznaći način za još bolje povezivanje tematski srodnih postova, a da to ne bude ručno prekopavanje arhiva i c/p metoda.

Neka ovaj tekst bude moj mali doprinos trudu kojeg Blogowski ulaže u svoj feljton BlogSession

Nazvana po dami nezaboravna glasa, Elli Fitzgerald, ovih je dana objavljena nova verzija WordPressa, točnije 2.1 inačica ovog vjerojatno najpopularnijeg CMS web publishing rješenja. Nova inačica donosi brojne i vrlo dobrodošle funkcionalnosti.

Iako je ovaj blog još uvijek na staroj verziji (uvijek me strah upgradea, pa čekam iskustva drugih korisnika), Ellu sam isprobao na drugoj, testnoj lokaciji. Novosti su vidljive na samom početku, odnosno, na login sučelju.


Dashboard je ostao manje više isti, jedino se vijesti osvježavaju u pozadini, ali glavni se meni promijenio:

Baratanje komentarima sada je izdvojeno, bivši “Links” sada se zove “blogroll“, a olakšano je dodavanje novih kategorija i podkategorija, a novost je i bookmarklet kojime možete stranicu koju gledate ubaciti ravno u Blogroll vašeg bloga.

Neke od najvažnijih novosti odnose se na samo pisanje postova. Prije svega, dodan je autosave, koji bi se trebao pobrinuti da više ne bude izgubljenih postova. Nadalje, sada je olakšano baratanje uploadom fajlova i njihovo ubacivanje u tekst.

U izdvojenoj stavci glavnog menija mogu se pregledavati prethodno uploadane stvari. Ono što mi se jako svidjelo jest “tabirani editor” zahvaljujući kojemu se možete u tren prebacivati iz WYSIWYG u code editor, i obratno dakako.
Editor sam testirao “uvaljivanjem” YouTube videa koji, kao što vjerojatno znate, nisu šljakali s WYSIWYG editorom. Bez problema! Dovoljno je taj post napisati u code editoru, a već sljedeći možete normalno pisati u “bogatom” editoru. To je rješenje koje me veseli, jer sam se na ovom blogu već oprostio od prednosti WYSIWYG editora na račun YouTube videa.

U text editoru možete koristiti i spell checker, hrvatski jezik za sada nije podržan. U mogućnostima nove verzije izdvaja se i:
- “skrivanje” bloga od ping servisa i tražilica, za one koji žele da im blog ostane privatan;
- sada se još lakše bilokoja stranica bloga može postaviti kao početna;
- MySQL baza podataka je optimizirana i brža (da se primijetiti);
- gdje je trebalo, korišten je AJAX u svrhu ubrzavanja;
- i stranice mogu biti označene kao draft i private;
- feed komentara sada donosi sve komentare, a ne samo zadnjih 10;
- nova verzija popravlja 550 bugova.

Također dobrodošla opcija je izvoz (export) koja će cijeli blog, sa svim postovima, komentarima, kategorijama i custom fieldovima, izvesti u XML fajl, kojeg kasnije možete importirati u novi blog.

Ono što mene najviše zanima jest kako nova verzija funkcionira sa starim pluginovima, jer upravo je to ono što me spriječava da novu inačinu ne instaliram i na ovaj blog. Dakle, prije upgradea treba sve postojeće pluginove usporediti s Plugin Compatibility popisom.

Dobra fora - na jaznamnajbolje (via brlaub) možete pokrenuti vlastitu predizbornu kampanju. Evo kako izgleda moja, znam nije neka fora, ali…

Nego, kada smo već kod plakata, ovaj mi je zapeo za oko pred odlazak iz Pule:

Snagom bloga protiv droga - kaže slogan. OK, drago mi je ako blog može pomoći onima koji su protiv droga, ali zaista mi nije jasno u kojem se kontekstu u ovaj slogan i cijelu kampanju uklapa blog. Budući da je na plakatu jedini spomenuti URL onaj službenog sajta Istarske županije, odem ja tamo očekujući nekakav nastavak priče, ono, Ivan Jakovčić bloga o svoji iskustvima s drogama :), ali - ćorak! Nema bloga, niti se dotična kampanja uopće spominje. Dakle, stvarno mi je drago da je moja (bivša) županija osmislila kampanju i štampala ovaj fini plakat, ali niti uz najbolju volju ne vidim im smisla.

Inače, kada sam već kod te kampanje, čelništvo Istarske županije već godinama forsira problem ovisnosti kao najveći problem u Istri. Slažem se da je ovisnost velik problem, ali baš da je najveći?

Imati blog, biti bloger, koristiti taj pojam, danas je na domaćoj medijskoj sceni postalo dovoljno fancy, pa se “blog” trpa svuda i sve i svašta se naziva blogom. Ta mi se ta situacija sviđa puno više od one donedavne u kojoj su svi na spomen bloga nezainteresirao (neinformirano) odmahivali rukom, a na moje se bavljenje blogovima gledalo kao na mlaćanje prazne slame. Ipak, to što mi se popularizacija pojma blog sviđa, to ne znači da nemam primjedbi na to što se sve po tim pojmom podrazumijeva.

Kao što se dade naslutiti iz naslova, u konkretnom slučaju radi se o “blogu” Banka magazine-a (čemu ovo “e”?). Na sajtu navedenog magazina pišu tri “blogera” - zašto blogera po navodnicima? Eto zato jer se po mojem skromnom mišljenju tu ne radi o blogerima nego o klasičnim kolumnistima. Razlika je jedino u tome što se potonji, eto, nazivaju blogerima jer je to najednom postalo puno popularnijim pojmom od pojma kolumnist. Ono što ove zapise donekle razlikuje od klasičnih kolumni, jest mogućnost komentiranja, ali budimo iskreni, gotovo da više i nema onlajn medija koji imalo drži do sebe, a da nema tu osnovnu mogućnost komunikacije s čitateljima.

Na stranicama Banka magazina svoje “blogove” vode trojica autora: Zoran Šprajc, Mammon & Momus i Zorislav A. Petrović. Uz svo dužno poštovanje autorima, čije tekstove čitam sa zanimanjem, ovo nema puno veze s blogovima, iako Šprajc donekle poštuje formu bloga kroz neposredno obraćanje čitateljima i dozu osobnoga koju unosi u svoje tekstove. Ipak, Šparajc me razočarao u zadnjem postu (naglašavam riječ “postu), kada je napisao “Na jednom od prethodnih blogova, „Dobre vijesti – ništa se ne događa“, upravo sam se žalio na nedostatak vijesti koje bi mogle uskomešati ustajalu” Eto, autor bloga trebao bi znati da ne piše “blogove” nego postove.

S druge strane, uredništvo Banka magazina trebalo bi znati kako se blog ne može naručiti. Blog je ono što se dešava samo od sebe, zato što autor to želi, te kada i kako on to želi. Sve drugo prestaje biti blogom. Ono što bi se zaista moglo nazvati blogom Banka magazina, bili bi blogovi članova redakcije i uredništva, nešto kao što čini glavna urednica Businessa Đurđica Klancir koja nam putem svojeg bloga daje uvid u rad redakcije i stvaranje magazina, usput komentirajući svakodnevna zbivanja. Iako Business.hr ima i gostujuće autore čiji se zapisi formom nimalo ne razlikuju od bloga urednice, oni Ratka Boškovića neće nazvati svojim blogerom.

Dakle, kako bi onlajn mediji trebali integrirati blogove u svoj sadržaj? Trebali bi se zapitati: “Zašto izmišljamo toplu vodu?” Blogovi već postoje, pa bi se onlajn mediji trebali oslanjati na već postojeće blogere, kao što se to već radi u bijelom svijetu. Meni se čini vrlo nelogičnim da se za pisanje bloga angažira profesionalnog novinara - nit’ su novinari blogeri, niti su blogeri novinari - dvije su to zasebne kategorije autora koji ipak mogu koegzistirati, čak i u jednom mediju.

Očito, bez obzira na popularnost bloga, proći će vremena dok se prašina ne slegne, i dok se pojam blog ne definira u okvirima domaće medijske scene.