Plaćanje RTV pretplate jedan je od najapsurdnijih nameta koje moramo plaćati! Kada samo zamislim da dio te love ode Huljiću za one njegove sapunice - dođe mi slabo. Otkako smo se uselili, čemu je već četvrta godina, nismo plaćali pretplatu. Iako sam u međuvremenu vrtio sve moguće scenarije kako ću odbiti plaćati pretplatu, poučen (bolnim) iskustvom s drugim državnim institucijama, odlučio sam - kada mi se pojave na vratima, preuzet ću i tu obavezu (kao da ih nemam dovoljno).
Nego, prije nekoliko dana - evo njega - kontrolora. Dobar dan, dobar dan, ja sam taj i taj… Imate li TV - Imam! Plaćate li pretplatu (pristojbu ili kakoveć) - Ne plaćam! Zašto ne plaćate (zgroženo će)? - Jer me nitko ništa nije pitao! Znate li da morate?- Znam, nema problema.
Izvadi on tamo neki formular, kad li se naglo smrkne: Znate, nisam ja tek bezveze došao do vas! - Ozbiljno? - Da, vidite… (dramatična pauza) mi smo u zadnje vrijeme obavljali snimanja… - Ozbiljno, snimanja? A kakva snimanja? S čim? - Gledajte, ne mogu vam reći… da skratim, lijepo sam mu rekao neka me ne zajebava s tim snimanjima, jer da ja nisam vesla sisao, niti sam doktoru ispao na glavu. Rekao sam mu, gle, ulovili ste me, i ja pristajem plaćati pristojbu (pretplatu ili kakoveć), ali nemojte iz mene pokušavati izvući niti kune više od onog što moram platiti. To sam opalio jer sam znao da ima skrivenu namjeru naplatiti barem pola godine zaostale pretplate, što meni, naravno, ne pada napamet.
Da mu zorno prikažem da nisam od jučer, rekao sam: Uostalom, prijatelj mi se bavi istim poslom i poznate su mi sve cake (što je, naravno, bila notorna laž). Uporni kontrolor ipak je mislio ušićariti što se ušićariti dade, pa me htio navući da mu odmah platim tekući mjesec. Niti tu se nisam dao, rekao sam: Nema problema, dajte uplatnicu i ja ću platiti. - A ne, to mora biti u kešu! - da ne bi! Molim lijepo - keša nemam, ja sve plaćam preko računa. - Pa, dobro, možete li mi platiti internet bankarstvom? - Čime? Nemam ja to 
Bio je bijesan kao pas, a ja sretan što sam, iako kapitulirao, barem otišao sa stilom!
Komentari na post sa starog bloga:
March 31st, 2006 at 18 e True story:Ulijeće u moj ured kontrolor HTVa i hoće naplatiti tv/radio pretplatu. Mi mu uredno kažemo kako nemamo niti televizora niti radija. Tip na to mrtav hladan pokaže prstom na radio na ormaru i pita “a čije je ovo?”, a moj kolega mrtav hladan ode do ormara, značajno pogleda u radio i kaže “Sanyov”
March 31st, 2006 at 20 e ispunih anketu. zbog odabira pitanja ne vidim joj bas neke relevantne namjene pa zbunjeno pitam: kakve veze ima povjerenje u tradicionalne medije s blogiranjem? hoce li moja ocjena istog (1) biti protumacena kao kontra - povjerenje u blogove ili e-medij; mislim, ono je tu negdje pa cak i nize.
March 31st, 2006 at 21 e @zli_girl - povjerenje u tradicionalne medije možda nema veze s blogiranjem, ali pitanj i nisu namijenjena onima koji blogove piše, nego onima koji blogove čitaju.
Što se interpretacije odgovora tiče, njima će, naravno, biti manipulirano
April 1st, 2006 at 17 e @mrak: odlično, hehe… iako čisto sumnjam da je scena završila s tom slavodobitnom rečenicom.