m.servis | piše Aljoša Japundžić

Definitivno najbolje najave za film definitivno najboljeg akcijskog junaka ;)

Na isti dan su me u RSS readeru dočekala dva teksta koji analiziraju najposjećenije sajtove iz dvaju domena: news-a i social bookmarking-a, što je zgodan motiv za usporedbu snaga. Naravno, usporedba nije realna, jer podaci za news sajtove dobijeni su praćenjem relnog prometa koje je odradio Nielsen//NetRatings, dok je promet izražen uz social bokmarking sajtove baziran na podacima koje daju Compete i Quantcast servisi, a vidjet ćete i da se njihovi rezultati često razlikuju.

1. NYTimes.com vs Digg.com
NYTimes pobjeđuje za mrvicu! Prema Nielsen//NetRatings podacima, NYT je u veljači posjetilo 12.960.000 posjetitelja, dok Digg broji 12.156.271 na osnovi Compete-a i 4,8 milijuna na osnovi mjerenja Quantcasta.
Read more »

Kako ste mogli primijetiti, ovih je dana krenula kampanja za pepsiworld.com.hr. Možda ste i kliknuli na zavodljive bannere koji nas pozivaju da pronađemo, doživi i osjetimo više.

Tako sam pronašao njihov sajt, doživio iznenađenje i osjetio kako se tresu stolice negdje u managementu tvrtke Eurobev (koja je potpisana na sajtu).
Sajt je nedovršen! Ima flash banner s glazbom koja se ne može zgasiti, ima ankete u kojima u ulozi check boxa nastupa slovo “O” (!), od šest stranica, na njih četiri nalazi se ova ilustracija:

Ostale dvije stranice su očito nedovršene. Eh, ne bi to samo po sebi bio neki problem, ali s ovakvom stranicom krenuti u kampanju?! Kakav li će dojam ostaviti na potencijalne kupce? Znam kakav su dojam ostavili na mene.

Tako, u ublaženoj verziji, otprilike glasi “prijevod” reklamne poruke tvrtke Spes. U izvorniku ide ovako:

Uglavnom, kod nas je oglašavanje često blesavo, neučinkovito ili jednostavno loše, ali ovaj primjer dokazuje da može biti i apsolutno degutantno.

Nedavno objavljena Eyetrack studija Poynter Instituta uspoređuje navike čitatelja uspoređujući njihovo čitanje tabloidnih i broadsheet novinskih izdanja i online tekstova (im video na sajtu).

Treba reći da su uspoređivani rezultati istih čitatelja po izdanjima, koji su sami birali što će pročitati. Eh, sad. Sami su birali što će čitati i onda su, dkako, prilično toga i pročitali, jel’. Ja baš i nemam velikog povjerenja u rezultate eyetrack studija jednostavno zato što se ne mogu osigurati uvjete za kvalitetnu provedbu istraživanja. Jedan od glavnih uvjeta jest da osoba koja je podvrgnuta nekakvom istraživanju ponašanja, nije svjesna toga što se točno ispituje kako ne bi utjecala na ishod. Kod ovakve studije, sjednete u nekakav prostor, na glavu vam nabiju kameru koja prati kamo gledate i onda kažu: “Sada se ponašajte kao i kod kuće!”.

Ukratko, pokazalo se da:
- ljudi pročitaju čak 77% teksta u online izdanju, u usporedbi s 62% u broadsheetu ili 57% posto teksta koliko pročitaju u izdanjima tabloidnog formata;
- ljudi pozornije pregledavaju print izdanja, dok se online izdanja pregledavaju i do 25% brže;
- online čitače privlače navigacijski elementi i teaseri, dok print čitače privlače veliki naslovi i fotografije;

Ono što je po meni najvažnije jest činjenica da ljudi razvijaju drugačije čitateljske navike ovisno o tome kojim se medijem koriste. Vjerujem da te razlike idu i dalje, pa mi imamo razvijene šablone čitanja i za različite tipove sajtova primjerice (ne čitamo isto bili mi na blogu, portalu ili osobnoj MySpace stranici), pa čak drugačije čitamo tiskana izdanja Večernjeg i Jutarnjeg jer očekujemo da ćemo nešto naći tamo gdje smo navikli.

Za pretpostaviti je, uostalom, da će ljudi uvijek pročitati ono što ih zanima (a nama je manje više svejedno koliko će pritom ići u dubinu), ali je pravo pitanje svih medijskih trudbenika: kako ljudi odabiru što ih zanima?