m.servis | piše Aljoša Japundžić

Kako ste mogli primijetiti, ovih je dana krenula kampanja za pepsiworld.com.hr. Možda ste i kliknuli na zavodljive bannere koji nas pozivaju da pronađemo, doživi i osjetimo više.

Tako sam pronašao njihov sajt, doživio iznenađenje i osjetio kako se tresu stolice negdje u managementu tvrtke Eurobev (koja je potpisana na sajtu).
Sajt je nedovršen! Ima flash banner s glazbom koja se ne može zgasiti, ima ankete u kojima u ulozi check boxa nastupa slovo “O” (!), od šest stranica, na njih četiri nalazi se ova ilustracija:

Ostale dvije stranice su očito nedovršene. Eh, ne bi to samo po sebi bio neki problem, ali s ovakvom stranicom krenuti u kampanju?! Kakav li će dojam ostaviti na potencijalne kupce? Znam kakav su dojam ostavili na mene.

Tako, u ublaženoj verziji, otprilike glasi “prijevod” reklamne poruke tvrtke Spes. U izvorniku ide ovako:

Uglavnom, kod nas je oglašavanje često blesavo, neučinkovito ili jednostavno loše, ali ovaj primjer dokazuje da može biti i apsolutno degutantno.

Nedavno objavljena Eyetrack studija Poynter Instituta uspoređuje navike čitatelja uspoređujući njihovo čitanje tabloidnih i broadsheet novinskih izdanja i online tekstova (im video na sajtu).

Treba reći da su uspoređivani rezultati istih čitatelja po izdanjima, koji su sami birali što će pročitati. Eh, sad. Sami su birali što će čitati i onda su, dkako, prilično toga i pročitali, jel’. Ja baš i nemam velikog povjerenja u rezultate eyetrack studija jednostavno zato što se ne mogu osigurati uvjete za kvalitetnu provedbu istraživanja. Jedan od glavnih uvjeta jest da osoba koja je podvrgnuta nekakvom istraživanju ponašanja, nije svjesna toga što se točno ispituje kako ne bi utjecala na ishod. Kod ovakve studije, sjednete u nekakav prostor, na glavu vam nabiju kameru koja prati kamo gledate i onda kažu: “Sada se ponašajte kao i kod kuće!”.

Ukratko, pokazalo se da:
- ljudi pročitaju čak 77% teksta u online izdanju, u usporedbi s 62% u broadsheetu ili 57% posto teksta koliko pročitaju u izdanjima tabloidnog formata;
- ljudi pozornije pregledavaju print izdanja, dok se online izdanja pregledavaju i do 25% brže;
- online čitače privlače navigacijski elementi i teaseri, dok print čitače privlače veliki naslovi i fotografije;

Ono što je po meni najvažnije jest činjenica da ljudi razvijaju drugačije čitateljske navike ovisno o tome kojim se medijem koriste. Vjerujem da te razlike idu i dalje, pa mi imamo razvijene šablone čitanja i za različite tipove sajtova primjerice (ne čitamo isto bili mi na blogu, portalu ili osobnoj MySpace stranici), pa čak drugačije čitamo tiskana izdanja Večernjeg i Jutarnjeg jer očekujemo da ćemo nešto naći tamo gdje smo navikli.

Za pretpostaviti je, uostalom, da će ljudi uvijek pročitati ono što ih zanima (a nama je manje više svejedno koliko će pritom ići u dubinu), ali je pravo pitanje svih medijskih trudbenika: kako ljudi odabiru što ih zanima?

Javio mi gog, da su na webote forumu objavljeni rezultati Gemius istraživanja za veljaču. Tamo možete preuzeti i .pdf sa svim detaljima, a ja ću samo spomenuti da je na vrh zasjeo tportal s nešto malo više od pola milijuna jedinstvenih posjeta (prema Gemius metodi), slijedi prošlomjesečni prvak net.hr s povećanjem od cca. 60.000 posjetitelja. Za jedno mjesto popravio se oglasnik (rezultat redizajna?), ispali su plivazdravlje (11) i monitor (12), a na desetom se mjestu smjestio croportal.

Pa dobro, može li se danas uopće vjerovati medijima!? :) Nije prošlo ni sedam dana otkako je iz Večernjeg stiglo priopćenje o kojemu sam pisao prije dva dana, a evo, sasvim slučajno sam danas naletio na jednu značajnu izmjenu u kodu večernjakovih stranica:
Nakon objave za medije u kojoj su odlučno odbacili svaku primisao svojeg učestvovanja u projektu Gemius, u Večernjem su se očito predomislili, pa se na njihovim stranicama, eto, vrti gemiusova skripta. Što reći? Možda: LOL?!