Među njima je jedan mali i jednostavni podsajt koji će se vrtiti u sklopu Idesh! magazina – PetMinuta. Koncept je prilično jednostavan: minimalni trud za maksimalnu zabavu i gubljenje vremena. Produkt je pretpostavke da se ljudi ne vole previše truditi i da često silnim opcijama zapravo zbunjujemo korisnike.
Tako PetMinuta nema gotovo nikakvu funkciju, a sve što korisnik treba činiti ne bi li konzumirao sadržaj jest da se udobno smjesti pred monitor i klikće uvijek na jedno te isto mjesto. Uostalo, pogledajte i sami, PetMinuta zabave je tu >>

P.S. istina, ima još nešto posla, ali nije mi se više dalo čekati :)

Prema onome što sam ranije uspio pohvatati, poslovni anđeli su dobrohotni investitori koji podržavaju perspektivne projekte. Takvi poslovnjaci, za razliku od banaka i venture investitora, pecaju se na priču, na ideju, te koriste svoj kapital, iskustva, veze, ideje i znanja ne bi li ideju koja im se svidjela dogurali do profitabilnosti. U tom smislu, anđeo je jednako vrijedan kao investitor i kao partner u firmi.

Anđeli uskaču tamo gdje drugi neće ili ne mogu. Poduzetnik u start-up fazi često iz vlastitih prihoda ili džepova uspijeva financirati svoj pothvat do neke razine. Ako želi preći na sljedeću, potrebna mu je živa lova koju će uložiti u potrebne resurse. Ako ne raspolaže tom lovom može je tražiti od banke ili venture investitora. Banke rijeko podržavaju takva rizična ulaganja, a venture investitori igraju samo na veliko. Ako poduzetnik puca na srednje, jedina nada su mu osobe poput poslovnih angela. Osobe koje će prepoznati njegovu ideju i pomoću mu da ju realizira. Na obostranu korist, dakako.

E, sad, kako anđeli ostvaruju tu svoju korist? Prema tekstu na sajtu CRANE mreže, oni očekuju da se stvar “monetizira na način koji je zanimljiv poslovnim anđelima, a to je akvizicija u roku od nekoliko godina.”

Gornji citat mi više nalikuje politici venture kapitala, nego li običajima i karakteru angel investitora. Prije nego li sam pročitao gore navedeni citat, bio sam uvjeren da je njihova uobičajena izlazna strategija prodaja svojeg udjela osnivačima, dok velik dio takvih investitora nalazi zadovoljstvo (i profit) u dugoročnom prihodu.

Ipak CRANE mreža kaže da im nisu zanimljivi projekti koji se neće prodati u roku od nekoliko godina, što me zaista čudi. Osobno, prodaja projekta čini mi se kao svojevrsni poraz. To mi je postalo jasno kada sam nedavno bio u prilici da o tome ozbiljnije razmišljam i sagledam stvar sa svih strana.

Tada sam shvatio da u mojoj branši, a to je izdavaštvo bez obzira na to što sam (trenutačno) ograničen na web, stvarno veliki frajeri u ovoj branši nikada nisu prodali svoj biznis. Rupert Murdoch, Felix Dennis, Richard Branson, pa čak niti Larry Flint nisu prodali svoje poslove i danas su zbog toga vrlo sretni i bogati ljudi. Naravno, to je puno teži put, ali put je to koji osnivačima, pa i ranim ulagačima omogućuje puno veći profit.

Za razliku od CRANE mreže, ja bih rekao: “ako je izlazna strategija vašeg posla da se prodate u roku od nekoliko godina, onda sa vašim poslom nešto ne valja”. Izlazna strategija kakva se favorizira u CRANE mreži ipak mi više naliči na strategiju Venture kapitala, što doduše ne čudi, budući da su među osnivačima mreže navedena dva Venture fonda. Što me, ponovno, čudi.

Budući da živimo u dobu u kojemu jedino sve veća potrošnja jamči uspjeh civilizacije, kapital se okreće medijima ne bi li stalno dodavali gorivo na žar šopingiranja. Mediji su tu da potaknu ljude da osjećaju sve više i više potreba, te da te svoje potrebe zadovoljavaju trošenjem sve više i više novaca. Začarani je to krug iz kojeg nema bijega, jer upravo taj krug omogućava nam da živimo ovako kako živimo, u minusu i kreditima, ali punog želudca i sretni što imamo novi mobitel. Naravno, dolazi do pitanja, koliko dugo to može trajati, ali dok god traje, recept se neće puno mijenjati.

Dakle, da se vratim na početak, odnosno naslov i efekte reklamokracije na Web2.0, odnosno na web sadržaj, posebice na UGC (User Generated Content) i SN (Social Networks). Web je medij i ne može egzistirati bez podrške kapitala. Nažalost, kapital je oprezan i konzervativan, ne voli nove stvari i voli imati sve konce u svojim rukama. Ipak, kada mediji stigne u 2.0 fazu, normalno je da gube kontrolu, prvenstveno nad sadržajem koji se iz ruku profesionalnih urednika seli u ruke nepredvidive gomile. Upravo ta nepredvidiva gomila zaslužna je za nevjerojatan uzlet web medija proteklih nekoliko godina. Ipak, vjerojatno će nekontroliranost te gomile biti razlogom zašto će se taj uzlet usporiti. Zapravo, pravi razlog usporavanja bit će nevoljkost kapitala da ulaže svoje resurse u nešto nad čime nema moć kontrole.

Naravno, za svaki web projekt od presudne je važnosti da ga kapital pozitivno percipira te da ga opskrbi resursima potrebnim za rad i profit. Nažalost, ili na sreću, u Web2.0 svijetu takve stvari neće ići bez određenih, čak i vrlo velikih kompromisa.

Na primjeru jednog od najvećih sajtova na svijetu, YouTubea, vidi se kako nemogućnost kontrole nad sadržajem može biti opterećujuća za jedan medij. Taj primjer lako je preslikati na bilo koji slični projekt.
Mnogi bi rekli da je sve što vam treba za komercijalni uspjeh websajta velik broj posjetitelja. To može i ne mora biti istina. Što se broja posjetitelja tiče, YouTube se sigurno ne može požaliti, ipak, što se love tiče, nikako na zelenu granu. U čemu je problem? U nemogućnosti kontrole!

Kapital se ne osjeća dobro kada se nađe u situaciji koju ne može kontrolirati, a YouTube je jedna takva situacija. Kako da MacDonalds zna da se neće naći kao pokrovitelj videa koji govori o fast foodu kao o uzroku pretilosti djece ako se oglašava na YouTubeu? Što bi Ford uradio da se nakon reklame za novi Mondeo prikaže video isječak u kojemu je isti taj Mondeo slupan u automobilskoj nesreći s fatalnim posljedicama. Sve vam je jasno, zar ne?

Slična je priča sa gomilom domaćih sajtova koji spadaju u kategoriju “Zabava”, a na kojima se prenose prosti vicevi, vulgarnosti, te uglavnom tuđi autorski sadržaj. Čujem često da se vlasnici takvih sajtova žale što ne mogu do “pravih oglašivača” te svoje skromne budgete krpaju oglasima za lokalne krovopokrivače i automehaničare koje servira AdSense uz mizernu naknadu. Ništa im ne pomaže posjećenost koja je nerijetko veća od nekih sajtova koji nemaju (gotovo) nikakvih problema sa zaradom.

Stvar je u nepriličnom sadržaju koji ne ide ruku pod ruku sa ciljevima kapitala. Kada stvar stigne na neku razinu, kasno je za bezbolne promjene. YouTube će sigurno pokušati promijeniti stvari, ali kako će korisnici reagirati? Hoće li biti jednako skloni svojem omiljenom video sharing sajtu kada će na njemu moći postavljati isključivo sadržaj koji je prošao neku vrstu cenzure?

Iako nisam oduševljen svijetom u kojemu kapital sve kontrolira, apsolutno sam ga svjestan i nisam tip koji će jurišati na vjetrenjače. Kod svake ideje za novi projekt, a imam ih na tjednoj bazi, prvo se zapitam: “Tko bi platio da tu postavi svoj oglas?” Ako mogu nabrojati desetak potencijalnih oglašivača, odnosno ako ne nalazim razloga zašto se određeni broj oglašivača ne bi želio naći na takvom sajtu, onda se radi o ideji na kojoj vrijedi poraditi.

Dakle, ne vidim mogućnost razvoja weba bez kapitala, bez da i “slobodni” web ne uđe u simbiozu koja postoji otkako je medija i velikog kapitala. Ne vjerujem da će kapital biti primoran bitno mijenjati svoje navike zbog tamo nekog Interneta. Istina, postoje povremeni incidenti koji bivaju prilično glasno zabilježeni među ljudima koje to zanima (odatle i dojam blogera da imaju moć da utječu), ali budimo realni, u svijetu velikih brojki takvi slučajevi predstavljaju tek promile. Utjecaj kapitala na razvoj Weba je neupitan, pitanje je samo hoće li on biti pozitivan ili negativan. Po medije, dakako.

NEWS I OPĆI PORTALI (19)
OGLASNICI (14)
BLOG SERVISI (3)
FORUMI (6)
FINANCIJE (8)
OGLASI ZA POSAO (3)
SPORT (6)
IT I TEHNOLOGIJE (10)
HRANA I RECEPTI (4)
RODITELJSTVO (4)
AUTO–MOTO (5)
COMMUNITY (5)
POSLOVNI IMENICI (3)
AGREGACIJA VIJESTI (2)
ZDRAVLJE (3)

Eto na što otpada 80-tak posto domaćeg internet sadržaja, s time da na prve četiri tematske skupine odlazi puno više prometa nego na sve ostale zajedno.
Čak i na ovako zasićenoj sceni, kada pogledamo koliko neke od tih niša imaju pojedinih sajtova, vidimo da tu još uvijek ima prostora za neki ulet sa strane. Ipak, više bih volio da se domaći web počne malo širiti.

Zato koristim priliku da pozovem da mi se jave svi oni koji mogu osigurati kvalitetan materijal za sajtove koji bi se bazirani na sadržaju. Dakle, novinari, blogeri, skribomani bilo koje vrste koji imaju određenu strast ili zanimaciju, pojedinci ili skupine koji misle da mogu sadržajem obskrbljivati neki novi websajt, javite se, dogovorit ćemo se ;)

a, evo je i naš HRT učinio isto:

Veliki umovi slično misle!

inače, tendencija evolucije je napredak, ali ovo…

Na prvi pogled, prešaren i u toj šarolikosti zaista preagresivan sajt, posebice ako uzmemo u obzir činjenicu da se radi o sajtu dnevnih novina. Dominantna crvena (jasno, korporativna boja) nabacana je bez mjere. Zbog količine te snažne crvene, teško mi je uopće gledati sajt. Druga najprisutnija je siva, valjda kao umirujući kontrast? Ne šljaka!

Ali, ajde… dizajn na stranu, ostaje dojam amaterizma. Ovdje se očito radi o slabo prilagođenom gotovom CMS-u, DotNetNuke bi mogao biti u pitanju. Nije mi jasno zašto je odabran gotov CMS, ali mi je još manje jasno zašto nije do kraja prilagođen i lokaliziran, što dokazuju barem ova dva primjera:

Naravno, i na ovom se sajtu inzistira na klasičnoj podjeli na rubrike. Naravno da su rubrike bitne, ali ne toliko da se na njima, i isključivo na njima bazira layout naslovnice.

Layout rubrike, odnosno kategorije je posebno zanimljiv. Iako bi posjetitelj očekivao pregled rubrike, dobija tek jedan tekst na stranici, a ostali su samo naslovima navedeni u bočnoj koloni. Layout rubrike, stoga, nimalo se ne razlike od layouta pojedinog teksta.

Usput budi rečeno, reklamni slogan sajta je: “Miševi me vole!”. Čisto sumnjam!

Ono što mi zaista nije jasno je potpun izostanak sadržaja na ovom sajtu. Ako smijem biti toliko neskroman da uspoređujem, kada sam pokretao idesh! magazin, mjesec dana smo ukucavali tekstove kao munjeni. Nije mi padalo napamet da izađemo bez sadržaja. Ipak, sutra.hr izlazi s jedva dvadesetak tekstova (nisam brojao). Iako, postoji mogućnost da se ja na ovom sajtu jednostavno nisam snašao.
Ovo s kategorijama nikako ne kužim, sve su skrivene u tabu “Pregled” glavne navigacije. U istom (i jedinom) meniju nalazi se i tab “Plus”, i njega uopće nisam shvatio, jer sadržaj je zapravo isti kao i u “Pregledu”, samo drugačije prezentiran. Ipak, tab “Ekipa” skriva lijepo organiziranu strukturu, tu mi je na prvi pogled jasno o čemu se radi.

Za kraj, najveći grijeh - nema feeda!

Sajt je napravljen po uzoru na specijalizirane job boardove poput Kropa, 37signals Jobsa ili AuthenticJobsa. Blogowski se zaklinje u jednostavnost, pa na sajtu nema registracije, nego je poslove moguće ostavljati slobodno i jednostavno. Uvjet je da su poslovi vezani uz IT branšu, dakle raznorazni developeri, programeri, web dizajneri i ostali… Jobs.Blogowski u bookmarkse… čak i ne morate, jer nudi jednostvno preuzimanje RSS feeda u više kanala.

Sve o tome kako i zašto je pokrenut, te kakvi su planovi možete doznati kod Blogowskog.

Budi ispravan!
Eto prve zapovijedi. Prvi korak je kvalitetan CMS. Moram naglasiti da kvalitetan CMS nismo radili zato da bi bili prvi na Googlu, to nam nije bilo na kraj pameti. Radili smo kvalitetan CMS jer smo željeli imati kvalitetnu bazu za naše projekte. Većina zna da nisam neki tech guy, pa ne očekujte od mene da vam objasnim kakav treba biti kvalitetan CMS. Ako vam treba, eto, ima jedan kod mene ;)
Uglavnom, taj CMS fino generira title stranice, lijepo označava gdje je što na stranici, omogućuje označavanje, povezivanje, isticanje… sve ono što je bitno da bi korisnici mogli jednostavno i intuitivno koristiti stranicu, onako kako korisnici to vole. Vidi vraga, i Google to voli!

Sadržaj, sadržaj, sadržaj!
Prije pokretanja magazina, osigurali smo bazu tekstova i drugoga materijala. Mislim da je u trenutku kada smo krenuli bilo stotinjak tekstova u bazi. Nismo to radili zbog Googla. Radili smo to zbog korisnika koji vole doći na sajt koji ima puno sadržaja. Vidi vraga, i Google to voli!
Nakon samo nekoliko dana, počeli su pristizati prvi posjetitelji s Googla. Nakon desetak dana, imali smo oko 150 posjeta s Googlea. Od tada ih svaki dan imamo sve više. Na kraju teksta navest ću neke recentne podatke.

Redovita dinamika objave
Od prvog dana redovito objavljujemo tekstove. Nismo niti to radili zbog Googlea. Radili smo to zbog korisnika. Svaki dan tri, četiri teksta. Korisnici to vole. Vidi vraga, i Google to voli!

Originalan sadržaj
Početna premisa Idesh! Magazina jest: “Radimo na svoj način!” Pokrivamo teme koje drugi ne pokrivaju, tražimo lude ideje, trudimo se biti jedinstveni. Korisnici to vole. (sad ide mantra) Vidi vraga, i Google to voli!
Google voli jedinstven sadržaj. Znate već, oni indeksiraju cijeli WWW. Nema toga što Google već nije pročitao. Ili ima? Ako ga uspijete iznenaditi, voljet će vas.

Raznolikost
Na Idesh! Magazinu pokrivamo određena područja, sva vrlo popularna. Trudimo se ne biti dosadni, stalno tražimo nešto novo i širimo lepezu tema. Čak imamo i kategoriju u koju trpamo sve što se ne da kategorizirati. Korisnici to vole, a voli to i Google (eto, raznolikosti radi)

Fotke, naslovi, podnaslovi…
Korisnici ne vole plahturine. Znate one bijele i dosadne plahte s sitnim crnim slovima kojima nema kraja. Treba to tu i tamo razbiti. Onda metneš fotku, pa neki podnaslov, pa video neki ubaciš… Korisnici to vole.
Korisnici vole i zanimljive naslove. Jednako, korisnici vole da im je odmah iz naslova jasno o čemu pišeš. Dakle, jaslov mora biti jasan, ali mora biti i fora… Pa, eto, zato stavljamo takve naslove. Korisnici to vole, a ni Googlu nije mrsko kada u naslovu nađe bitne ključne riječi.

Sadržaj i linkovi
Ne kupujemo linkove, pišemo tekstove koje ljudi vole linkati. Što više reći, to svi vole, pa i Google.

Ne zaboravite na Google
Dakako, od samog početka, korisnici su nam bili prvi na pameti. U trenutku kada smo shvatili da imamo popriličan promet s Googlea, počeli smo misliti i o njemu.
Tada smo počeli stavljati malo konkretnije naslove (još uvijek pazeći da budu zanimljivi i čitateljima), počeli smo ponavljati ključnu riječ iz naslova u prvom dijelu teksta (što zdrav razum nalaže - ako pišete o toj i toj stvari, onda ćete ju valjda spomenuti i na početku teksta, brzo ćete preći na bitno i nećete daviti krležijanskim uvodima), u CMS smo dodali funkciju ručnog uređivanje title taga… ok, radimo i neke druge stvari, ali nećete baš sve doznati :)

Rezultati?
Idemo na konkretne stvari:
Broj dnevnih posjeta koji stižu s Googlea: u zadnje vrijeme oko tisuću, raste oko 80% na mjesec
Broj indeksiranih stranica: u ovom trenutku 2.450 4.220 komada (provjetite sami kako sada stojimo)
Broj ključnih riječi po kojima dolaze posjeti (oduvijek): oko 13.000 30.000
Broj ključnih riječi po kojima dolaze posjeti (dnevno): oko 500 600

Za većinu tih ključnih riječi smo na prvoj stranici rezultata, za dobar dio među prva tri. Neke od njih su fraze koje pojedinačno nose zaista velik traffic, ali tu je gomila riječi koje generiraju mali trafic. Ali ih je puno :)

Zaključak
Moram priznati, fasciniran sam načinom na koji Google funkcionira. Nisam se ranije time toliko bavio, niti sam imao ovako velik uzorak na kojemu bi provjerio neke stvari. Sada vidim da Google šljaka! Šljaka na najbolji mogući način, baš onako kako bi čovjek očekivao. Šljaka baš kao čovjek - posjetitelj. Traži i indeksira sve ono što je bitno za posjetitelja stranica.
Naravno, ima pogrešaka i nelogičnosti, ali ljudi, ogromne su brojke u pitanju, i uostalom, ljudski je griješiti, pa griješi i Google.

Javim kako ide dalje, a vi slobodno pitajte ili napomenite nešto što sam zaboravio.

Hehe, još kada bi zbog ovog naslova ovaj tekst pio prvi na googlu za to pitanje :)