a, evo je i naš HRT učinio isto:

Veliki umovi slično misle!

inače, tendencija evolucije je napredak, ali ovo…

Na prvi pogled, prešaren i u toj šarolikosti zaista preagresivan sajt, posebice ako uzmemo u obzir činjenicu da se radi o sajtu dnevnih novina. Dominantna crvena (jasno, korporativna boja) nabacana je bez mjere. Zbog količine te snažne crvene, teško mi je uopće gledati sajt. Druga najprisutnija je siva, valjda kao umirujući kontrast? Ne šljaka!

Ali, ajde… dizajn na stranu, ostaje dojam amaterizma. Ovdje se očito radi o slabo prilagođenom gotovom CMS-u, DotNetNuke bi mogao biti u pitanju. Nije mi jasno zašto je odabran gotov CMS, ali mi je još manje jasno zašto nije do kraja prilagođen i lokaliziran, što dokazuju barem ova dva primjera:

Naravno, i na ovom se sajtu inzistira na klasičnoj podjeli na rubrike. Naravno da su rubrike bitne, ali ne toliko da se na njima, i isključivo na njima bazira layout naslovnice.

Layout rubrike, odnosno kategorije je posebno zanimljiv. Iako bi posjetitelj očekivao pregled rubrike, dobija tek jedan tekst na stranici, a ostali su samo naslovima navedeni u bočnoj koloni. Layout rubrike, stoga, nimalo se ne razlike od layouta pojedinog teksta.

Usput budi rečeno, reklamni slogan sajta je: “Miševi me vole!”. Čisto sumnjam!

Ono što mi zaista nije jasno je potpun izostanak sadržaja na ovom sajtu. Ako smijem biti toliko neskroman da uspoređujem, kada sam pokretao idesh! magazin, mjesec dana smo ukucavali tekstove kao munjeni. Nije mi padalo napamet da izađemo bez sadržaja. Ipak, sutra.hr izlazi s jedva dvadesetak tekstova (nisam brojao). Iako, postoji mogućnost da se ja na ovom sajtu jednostavno nisam snašao.
Ovo s kategorijama nikako ne kužim, sve su skrivene u tabu “Pregled” glavne navigacije. U istom (i jedinom) meniju nalazi se i tab “Plus”, i njega uopće nisam shvatio, jer sadržaj je zapravo isti kao i u “Pregledu”, samo drugačije prezentiran. Ipak, tab “Ekipa” skriva lijepo organiziranu strukturu, tu mi je na prvi pogled jasno o čemu se radi.

Za kraj, najveći grijeh - nema feeda!

Sajt je napravljen po uzoru na specijalizirane job boardove poput Kropa, 37signals Jobsa ili AuthenticJobsa. Blogowski se zaklinje u jednostavnost, pa na sajtu nema registracije, nego je poslove moguće ostavljati slobodno i jednostavno. Uvjet je da su poslovi vezani uz IT branšu, dakle raznorazni developeri, programeri, web dizajneri i ostali… Jobs.Blogowski u bookmarkse… čak i ne morate, jer nudi jednostvno preuzimanje RSS feeda u više kanala.

Sve o tome kako i zašto je pokrenut, te kakvi su planovi možete doznati kod Blogowskog.

Budi ispravan!
Eto prve zapovijedi. Prvi korak je kvalitetan CMS. Moram naglasiti da kvalitetan CMS nismo radili zato da bi bili prvi na Googlu, to nam nije bilo na kraj pameti. Radili smo kvalitetan CMS jer smo željeli imati kvalitetnu bazu za naše projekte. Većina zna da nisam neki tech guy, pa ne očekujte od mene da vam objasnim kakav treba biti kvalitetan CMS. Ako vam treba, eto, ima jedan kod mene ;)
Uglavnom, taj CMS fino generira title stranice, lijepo označava gdje je što na stranici, omogućuje označavanje, povezivanje, isticanje… sve ono što je bitno da bi korisnici mogli jednostavno i intuitivno koristiti stranicu, onako kako korisnici to vole. Vidi vraga, i Google to voli!

Sadržaj, sadržaj, sadržaj!
Prije pokretanja magazina, osigurali smo bazu tekstova i drugoga materijala. Mislim da je u trenutku kada smo krenuli bilo stotinjak tekstova u bazi. Nismo to radili zbog Googla. Radili smo to zbog korisnika koji vole doći na sajt koji ima puno sadržaja. Vidi vraga, i Google to voli!
Nakon samo nekoliko dana, počeli su pristizati prvi posjetitelji s Googla. Nakon desetak dana, imali smo oko 150 posjeta s Googlea. Od tada ih svaki dan imamo sve više. Na kraju teksta navest ću neke recentne podatke.

Redovita dinamika objave
Od prvog dana redovito objavljujemo tekstove. Nismo niti to radili zbog Googlea. Radili smo to zbog korisnika. Svaki dan tri, četiri teksta. Korisnici to vole. Vidi vraga, i Google to voli!

Originalan sadržaj
Početna premisa Idesh! Magazina jest: “Radimo na svoj način!” Pokrivamo teme koje drugi ne pokrivaju, tražimo lude ideje, trudimo se biti jedinstveni. Korisnici to vole. (sad ide mantra) Vidi vraga, i Google to voli!
Google voli jedinstven sadržaj. Znate već, oni indeksiraju cijeli WWW. Nema toga što Google već nije pročitao. Ili ima? Ako ga uspijete iznenaditi, voljet će vas.

Raznolikost
Na Idesh! Magazinu pokrivamo određena područja, sva vrlo popularna. Trudimo se ne biti dosadni, stalno tražimo nešto novo i širimo lepezu tema. Čak imamo i kategoriju u koju trpamo sve što se ne da kategorizirati. Korisnici to vole, a voli to i Google (eto, raznolikosti radi)

Fotke, naslovi, podnaslovi…
Korisnici ne vole plahturine. Znate one bijele i dosadne plahte s sitnim crnim slovima kojima nema kraja. Treba to tu i tamo razbiti. Onda metneš fotku, pa neki podnaslov, pa video neki ubaciš… Korisnici to vole.
Korisnici vole i zanimljive naslove. Jednako, korisnici vole da im je odmah iz naslova jasno o čemu pišeš. Dakle, jaslov mora biti jasan, ali mora biti i fora… Pa, eto, zato stavljamo takve naslove. Korisnici to vole, a ni Googlu nije mrsko kada u naslovu nađe bitne ključne riječi.

Sadržaj i linkovi
Ne kupujemo linkove, pišemo tekstove koje ljudi vole linkati. Što više reći, to svi vole, pa i Google.

Ne zaboravite na Google
Dakako, od samog početka, korisnici su nam bili prvi na pameti. U trenutku kada smo shvatili da imamo popriličan promet s Googlea, počeli smo misliti i o njemu.
Tada smo počeli stavljati malo konkretnije naslove (još uvijek pazeći da budu zanimljivi i čitateljima), počeli smo ponavljati ključnu riječ iz naslova u prvom dijelu teksta (što zdrav razum nalaže - ako pišete o toj i toj stvari, onda ćete ju valjda spomenuti i na početku teksta, brzo ćete preći na bitno i nećete daviti krležijanskim uvodima), u CMS smo dodali funkciju ručnog uređivanje title taga… ok, radimo i neke druge stvari, ali nećete baš sve doznati :)

Rezultati?
Idemo na konkretne stvari:
Broj dnevnih posjeta koji stižu s Googlea: u zadnje vrijeme oko tisuću, raste oko 80% na mjesec
Broj indeksiranih stranica: u ovom trenutku 2.450 4.220 komada (provjetite sami kako sada stojimo)
Broj ključnih riječi po kojima dolaze posjeti (oduvijek): oko 13.000 30.000
Broj ključnih riječi po kojima dolaze posjeti (dnevno): oko 500 600

Za većinu tih ključnih riječi smo na prvoj stranici rezultata, za dobar dio među prva tri. Neke od njih su fraze koje pojedinačno nose zaista velik traffic, ali tu je gomila riječi koje generiraju mali trafic. Ali ih je puno :)

Zaključak
Moram priznati, fasciniran sam načinom na koji Google funkcionira. Nisam se ranije time toliko bavio, niti sam imao ovako velik uzorak na kojemu bi provjerio neke stvari. Sada vidim da Google šljaka! Šljaka na najbolji mogući način, baš onako kako bi čovjek očekivao. Šljaka baš kao čovjek - posjetitelj. Traži i indeksira sve ono što je bitno za posjetitelja stranica.
Naravno, ima pogrešaka i nelogičnosti, ali ljudi, ogromne su brojke u pitanju, i uostalom, ljudski je griješiti, pa griješi i Google.

Javim kako ide dalje, a vi slobodno pitajte ili napomenite nešto što sam zaboravio.

Hehe, još kada bi zbog ovog naslova ovaj tekst pio prvi na googlu za to pitanje :)

Danas sam od Linkedina dobio neuobičajenu poruku:

Znači, evo još jednog neumornog spamera! Za razliku od Facebooka, Linkedin mi je povremeno koristan. Zgodno je kada te netko kontaktira, a ti onda tamo provjeriš s kime surađuje. Nije da ga špijuniraš, ali ne ona “s kim si, takav si” valjda nešto vrijedi.

Uglavnom, od kraja prošle godine (joj, što vrijeme leti!), Linkedin je uveo tri nove fore. Od sada možemo diretno komunicirati sustavom privatnih poruka, tjedno će nam slati izvješće (Network Updates) u kojima će nas obavještavati o tome što naša “ekipa” radi, a od sada ćemo se moći udruživati i u grupe.

Dakle, po svemu sudeći, Linkedin pristaje na nova pravila igre i polako postaje punokrvna SN, i sve više naliči na Facebook i njemu slične.

S tehničke strane gledajući, sajt je postavljen na našem custom CMS-u (isti onaj na kojemu se vrti i Idesh! Magazin), kustomizirali su ga naši (gotovo) in-house dečki Luka i Borut (Good Job!). Dizajna se ulovio Tomislav i odradio odličan posao. Tamna pozadina i prevladavajući hladni tonovi u kombinaciji s nijansama žute pokazali su se odličnom kombinacijom s obzirom na karakter sajta.

Neke naprednije mogućnosti surfanja sajtom za sada ne postoje, ali naglašavam ono za sada, jer u nekoliko ćemo faza sajtu dodavati sve što je potrebno da od njega napravimo ultimativno odredište za tehniku svih vrsta.

Eto, uživajte u novom sajtu, navratite svakodnevno, skopirajte si stvari.net RSS feed u čitače i budite u toku s novim stvarima.

Počeli smo i s objavljivanjem našeg velikog leksikografskog projekta – Velikog rječnika seksualnih perverzija. U prvom tomu obradili smo najveće gadosti od slova A do slova D. Nije za one slabijeg želuca.

Naravno, Idesh! i Seks uvijek idu ruku pod nogu, ilikakotovećide, pa smo tako obavili i jedan tematski turistički vodič. Sex turizam – vodič kroz bordele pomoći će putniku namjerniku da pronađe društvo u europskim metropolama.

Ne znam hoće li se vlast promijeniti, hoće li novi vlastodršci imati neke nove kolekcionarske sklonosti, ali dobro je znati koji su najskuplji satovi na svijetu. Oni koji s vlasti odlaze, mogli bi razviti razviti razne fobije, a neki bi mogli i nabaviti novu jahtu.

Eto, izdvajam samo nekoliko stvari, ali ne zaboravite da na Idesh! Magazinu svaki dan objavljujemo zanimljive i nadasve poučne tekstove, pričamo o gadgetima, automobilima, motorima i raznoraznim pilama, glazbi , filmu i koječemu.

Najava? Samo želim najaviti da u ponedjeljak kreće novi projekt iz radionice firme Ideš Komunikacije. O čemu se radi. Ma, sve ćete znati u ponedjeljak, ali mogu samo reći da će biti puno zanimljivih stvari.

Budući da sam obiteljski čovjek, imam ženu, klinca i sve što ide s tim, a trudim se imati i nekakav društveni život iako mi to u zadnje vrijeme ne uspjeva, nedavno sam odlučio da ću si uvesti radno vijeme, te da ću od poslovnih obaveza osloboditi nedjelju, a po mogućnosti i veći dio subote. Za one koji su negdje zaposleni to je često sasvim normalna situacija, ali kada vodite svoj posao često ga poistovjećujete s vlastitim životom. I onda žonglirate poput nekog nespretnog pajaca. Naravno da djelići života padaju na sve strane i međusobno se isprepliću. Žonglerska točka je koma!

I tako, jednog dana (nedavno) pada odluka: želim biti efikasniji u poslu, želim biti efikasniji u privatnom životu. Dakle, potrebna mi je organizacija, što u mom slučaju nije nimalo jednostavna odluka. Eh, trebao bih otprilike opisati što sve spada u moje radne obaveze. Dakle, vodim firmu Ideš komunikacije i trenutačno brinem i o administraciji, financijama, honorarima, troškovima, režijama… svakodnevno više sati uređujem i opremam tekstove koji izlaze na Idesh! Magazinu, ako stignem, poneki tekst i napišem. Neko vrijeme ode i na čistu kreativu i ponešto na koordinaciju (planiranje, kontanje), redakcijski rad. Ideš komunikacije radi i za klijente, pa i toga bude dosta u jednom radnom danu - treba servisirati klijenta, prosljeđivati zadatke, kontrolirati suradnike, dogovarati suradnju… Radimo i na novim projektima, pa i to spada u svakodnevnu šljaku. Trenutačno je jedan pri kraju, pa već pripremam i tekstove… a tu su još i neke povremene gaže, puno rada na unaprijeđenju Idesh! Magazina, CMS-a koji ga pogoni, pregovora o nekim novim poslovima i suradnjama… Uh!

Dakle, kako sam sam sebi pomogao? Pokušao sam si isprogramirati dan. Taj moj dan počinje, traje i završava držeći se nekih osnovnih načela:

Počinjem rano: Otkad mi se rodio sin, naučio sam se rano ustajati. Dok je bio manji, već negdje oko šest ujutro. Tada sam, iz dosade zapravo, započinjao svoj radni dan, a tada često ne bih niti otišao u ured koliko sam se ufurao u kućni rad.
Oke, sad je to već neka druga priča, ali tada sam naučio koliko je bitno početi rano. I danas se toga držim i na posao krećem što ranije, a jutarnju kavicu skraćujem i ostavljam si više vremena za kasniju kavicu.

Jutarnja organizacija - nakon kavice i novina, počinjam planirati dan. Dugo sam se trudio naviknuti se na neku aplikaciju koja bi mi pomogla u organizaciji obaveza, ali niti jedna mi ne odgovara. Moje potrebe su skromne, tijekom dana uglavnom nemam puno sastanaka, pa mi je relativno lako organizirati vrijeme.
Dakle, odustavši od suvremenih pomagala, držim se papira. U ponedjeljak uzmem list papira i podijelim ga na polja, odokativno i neuredno, ali korisno. Pogađate, svako polje je jedan dan. Na početku tjedna odredim prioritete i podijelim ih po danima. Kasnije, svaki dan određujem dnevne zadatke. Kako koji riješim, prekrižim ga. Na kraju dana, neodrađene rezultate prebacujem u sljedeći, a tijekom dana dodajem one koji “ulete”.

Padobranci - oni su najveća ugroza efikasnom danu. Znate koji su ti, oni koji tijekom dana uljeću: “daj mi ovo, riješi mi ono, ajde to ti je pet minuta i slični”. To nikad nije pet minuta, to nikad nije tek tako, i ako se date cimati, to se stalno dešava. Dakle, padobrance treba znati dočekati. Uglavnom, ovisno o hitnosti, valja im odmah dati do znanja da će morati malo pričekati. Onda im lijepo nađete mjesta na onom popisu, upiknete ih tamo i tu čekaju svoj red.

Mejlanje - zna oduzimati jako puno vremena. Ukoliko iste sekunde odgovarate na svaki mejl, ili ga samo pročitate bez odgovaranja, izgubit ćete nešto vremena, ali što je još gore, prekinut ćete ono što radite, izgubiti nit…
Zato sam ja isključio mail notifier i mejlove provjeravam u pauzi ili kad odlučim poslati neki. Tada eventualno odgovorim na neki hitni ili kratki mejl, a one koji traže nešto više vremene označim zvjezdicom i obradim kasnije, kada imam vremena. Osobni mejlovi uglavnom ostaju za kraj radnog dana.

Surfanje - jedno surfanje ujutro, ono blogariat, netwibes, statistike, mejlovi… tijekom radnog vremena eventualno ako me nešto baš zanima, i onda još jedno malo dulje pred odlazak kući. Treba obuzdati surfanje.
Dosuše, često odlazim provjeriti kakva je situacija na Idesh! Magazinu, ali to spada u posao :)

Radno vrijeme - treba ga strogo odrediti. Naravno, nećete ga se uvijek moći pridržavati, ali ukoliko, osim poslovnog, priželjkujete obiteljski i društveni uspjeh, ne smijete biti robom poslu. Ja se zaista trudim da negdje u 17:30 zgasim komp i odem kući.
Naravno, nakon što mali ode u krpe, što je oko osam, provedem još sat, sat i pol za računalom, uglavnom malo prosurfam, ali obavim barem jednu stvar vezano uz posao.

Rokovi - da bi ostvario neke od gore navedenih stvari, moram definirati rokove za svaki posao. Rokovi prije svega moraju biti realni, i određeni imajući na umu prosječno dnevno radno vrijeme i druge obaveze. Realan rok uvijek je bolji o ambicioznog. Ako realno procijenite svoje mogućnosti, posao će biti gotov na vrijeme i klijent će biti zadovoljan.
Naravno, često ima onih poslova koji trebaju biti gotovi jučer. Što tada? Najbolje je radni dan produljiti za sat, dva i ubaciti nedjelju, ali opet nikako ne valja raditi do kasno i oduzimati previše od sna i privatnog života. Pospani i depresivni nećete nikome biti od koristi.

Količina posla - Uvijek treba dobro promisliti koji posao uzeti, a koji odbiti. Na jedan dobar ide gomila loših poslova. Loši poslovi će vas umoriti i rastegnuti će se unedogled. Nećete ih dobro obaviti jer ste loše birali, pristali ste na nerealne uvjete, možda je klijent problematičan, možda tom poslu jednostavno niste dorasli… Bezbroj je razloga zašto neki posao postaje “loš posao”.
Prava je vještina već na početku identificirati poslove koji će vam zagorčati život i jednostavno ih odbiti ili prepustiti nekom drugom.

Ok, ovo je već predug post kojeg ću nastaviti drugom prilikom… kada mi raspored dozvoli ;)