m.servis | piše Aljoša Japundžić

*U draftu mi već neko vrijeme stoji nekoliko nedovršenih tekstova na ovu temu koji analiziraju pojedine slučajeve ili segmente tranzicije tiskanih medija na web, što mi govori da je vrijeme da se ozbiljnije prihvatim teme.

Vjerojatno se radi o trenutačno gorućoj temi u svijetu izdavaštva uopće - kako uspješno osvojiti vrli novi svijet novih medija, ili se njime barem uhvatiti u koštac. Problem je to koji najviše pogađa tradicionalne tiskane medije, posebice dnevne novine i njihova postojeća onlajn izdanja. Dok većina novinskih urednika na web izdanja svojih novina ne troši puno vremena, ili zapravo i ne znaju što bi s njima, novi igrači preuzimaju im posao. Na svjetskoj razini, to se najbolje može vidjeti usporedbom čitanosti tradicionalnih onlajn medija i blogova - iako su još daleko, blogovi ih polako ali sigurno sustižu po posjećenosti.

I dok okaljeni profesionalci tiskanog novinarstva odmahuju rukom, čitatelji uviđaju prednosti novih medija - uživaju i opcijama, interakciji, dinamici i multimediji, mogućnosti da i oni nešto kažu, mogućnosti da lako i brzo konzumiraju ponuđeni sadržaj. Ipak, statistike pokazuju ne baš svijetlu budućnost tiskanih novina, a podaci o ulaganju u marketing pokazuju siguran uzlazni trend trošenja sve veće količine novčića u onlajn oglašavanje. Ako ništa drugo, to je izdavačima siguran signal da je vrijeme za promjene.

Prije nekog vremena, ne pamtim više gdje, naišao sam na jedanu zgodnu ilustraciju koja predviđa budućnost tiskanih izdanja. Ovako je nekako izgledala:

Po(r)uka je jasna: troškovi rastu, prihodi padaju. Samo je
pitanje
vremena kada
će se krivulje
sresti i
kada će troškovi
tiskanih novina prerasti prihode.Samo je pitanje vremena kada će se krivulje sresti i kada će troškovi tiskanih novina prerasti prihode. Tamo gdje se dvije krivulje susreću, tamo je Point of No Return, i kraj tiskanih novina kakve poznajemo

Treba reći kako je u svijetu stalan trend pad čitanosti (kroz prodaju, posebice pretplatu) dnevnih novina. U SAD-u su dnevne novine u zadnjih desetak godina izgubile gotovo deset milijuna čitatelja, a prihod od oglašavanja, koji je donedavno bilježio eksplozivan rast, u prošloj je godini, u odnosu na proteklu, uvećan za bijednih 1.5 postotaka. Ništa bolje nije ni u Europi, gdje dnevne novine bilježe kontinuirani pad naklade od 5 do 8 posto godišnje (od zemlje do zemlje postotci variraju), dok rast za sada bilježe jedino besplatne novine.

S druge strane, internet kao medij bilježi suprotne trendove. Raste broj korisnika, troškovi postoje, ali se odnose samo na produkciju sadržaja dok su fiksni materijalni troškovi medija, u usporedbi s troškovima tiska i distribucije tiskanih medija, upravo zanemarivi. Danas je lakše negi ikad prije pokrenuti vlastiti medij - upravo na webu. Blogovi su tek prve laste, jako je malo prošlo dok se blogeri nisu počeli organizirati u blog mreže, sada već stvaraju magazine čiji se sadržaj ponajviše oslanja na blogove. Brojni su i onlajn mediji koji nastaju kao prateća ili podrška blogovima. Svi oni nalaze svoje čitatelje među onima koji su donedavno svakodnevno čitali novine. Gotovo je sigurno da će nove generacije, žedne informacija, jednostavno preskočiti tu evolucijsku stepenicu distribucije sadržaja - tiskani medij, i produžiti u smjeru koji im je bliži - na internet, odnosno tamo će i ostati.

Danas više i ne treba puno govoriti o tome koliko je ta tranzicija (papir na web) potrebna, to je barem svima jasno. Danas je goruće pitanje kako će se ta tranzicija odvijati, i što će to sada već internet mediji svojim čitateljima morati ponuditi ne bi li im (p)ostali vijerni. Kakav sadržaj i na koji način - na to ću pokušati odgovoriti u narednom nastavku.