m.servis | piše Aljoša Japundžić

Imati blog, biti bloger, koristiti taj pojam, danas je na domaćoj medijskoj sceni postalo dovoljno fancy, pa se “blog” trpa svuda i sve i svašta se naziva blogom. Ta mi se ta situacija sviđa puno više od one donedavne u kojoj su svi na spomen bloga nezainteresirao (neinformirano) odmahivali rukom, a na moje se bavljenje blogovima gledalo kao na mlaćanje prazne slame. Ipak, to što mi se popularizacija pojma blog sviđa, to ne znači da nemam primjedbi na to što se sve po tim pojmom podrazumijeva.

Kao što se dade naslutiti iz naslova, u konkretnom slučaju radi se o “blogu” Banka magazine-a (čemu ovo “e”?). Na sajtu navedenog magazina pišu tri “blogera” - zašto blogera po navodnicima? Eto zato jer se po mojem skromnom mišljenju tu ne radi o blogerima nego o klasičnim kolumnistima. Razlika je jedino u tome što se potonji, eto, nazivaju blogerima jer je to najednom postalo puno popularnijim pojmom od pojma kolumnist. Ono što ove zapise donekle razlikuje od klasičnih kolumni, jest mogućnost komentiranja, ali budimo iskreni, gotovo da više i nema onlajn medija koji imalo drži do sebe, a da nema tu osnovnu mogućnost komunikacije s čitateljima.

Na stranicama Banka magazina svoje “blogove” vode trojica autora: Zoran Šprajc, Mammon & Momus i Zorislav A. Petrović. Uz svo dužno poštovanje autorima, čije tekstove čitam sa zanimanjem, ovo nema puno veze s blogovima, iako Šprajc donekle poštuje formu bloga kroz neposredno obraćanje čitateljima i dozu osobnoga koju unosi u svoje tekstove. Ipak, Šparajc me razočarao u zadnjem postu (naglašavam riječ “postu), kada je napisao “Na jednom od prethodnih blogova, „Dobre vijesti – ništa se ne događa“, upravo sam se žalio na nedostatak vijesti koje bi mogle uskomešati ustajalu” Eto, autor bloga trebao bi znati da ne piše “blogove” nego postove.

S druge strane, uredništvo Banka magazina trebalo bi znati kako se blog ne može naručiti. Blog je ono što se dešava samo od sebe, zato što autor to želi, te kada i kako on to želi. Sve drugo prestaje biti blogom. Ono što bi se zaista moglo nazvati blogom Banka magazina, bili bi blogovi članova redakcije i uredništva, nešto kao što čini glavna urednica Businessa Đurđica Klancir koja nam putem svojeg bloga daje uvid u rad redakcije i stvaranje magazina, usput komentirajući svakodnevna zbivanja. Iako Business.hr ima i gostujuće autore čiji se zapisi formom nimalo ne razlikuju od bloga urednice, oni Ratka Boškovića neće nazvati svojim blogerom.

Dakle, kako bi onlajn mediji trebali integrirati blogove u svoj sadržaj? Trebali bi se zapitati: “Zašto izmišljamo toplu vodu?” Blogovi već postoje, pa bi se onlajn mediji trebali oslanjati na već postojeće blogere, kao što se to već radi u bijelom svijetu. Meni se čini vrlo nelogičnim da se za pisanje bloga angažira profesionalnog novinara - nit’ su novinari blogeri, niti su blogeri novinari - dvije su to zasebne kategorije autora koji ipak mogu koegzistirati, čak i u jednom mediju.

Očito, bez obzira na popularnost bloga, proći će vremena dok se prašina ne slegne, i dok se pojam blog ne definira u okvirima domaće medijske scene.