Maštruko strikes again i promašuje
Oleg Maštruko ne propušta još jednom naglasiti svoj prezir prema blogovima. Po njemu “blogovi kao buzzword (uz forume i usenet op.a.) koji zadnjih godina omogućuju svakom nepismenom jadniku i svakoj frustriranoj tinejdžerici pravo na kakav-takav javni nastup. Zna se da sam, površno rečeno, neprijatelj blogova, mada bi preciznije bilo kazati da se smijem njihovoj uzaludnosti, promašenosti, nezanimljivosti, a u velikom broju slučajeva i nepismenosti i big brotherovskoj gluposti.” Ovakva retorika zaista puno govori o autoru. Tko li je kolegi Maštruku toliko stao na žulj da više nikome ne može oprostiti slobodno prozborenu (napisanu) riječ? Nek se javi - plaćam večeru.
Maštruko, a i mnogi drugi, trebali bi shvatiti da velika većina blogera nema ambicije biti spisateljima, novinarima, ili bilo kakvim profesionalnim tekstoklepcima. Ipak, to ne znači da bi ima zakonom trebalo zabraniti da se izražavaju na mjestima koja su im dostupna. Ne znam kakve su Maštrukove vokalne sposobnosti, ali ako i ne zvuči poput Miljenka Kokota to ne znači da bi mu trebalo zabraniti javno govoriti ili služiti se telefonom. Isto tako, ako netko ne izgleda poput manekena, ne znači da bi mu trebalo zabraniti da se pojavljuje na ulici. Nekima, eto, i fotografiju objavljuju u tiskovinama bez obzira na posljedice.
Blogeri ne pišu za novac, blogeri ne pišu za slavu - blogeri pišu jednostavno zato što im se piše. Ako će ih netko pritom čitati - tim bolje ili gore za njih same, i blogere i čitatelje. Blogeri nisu dužni biti pismeni, jednako kao što netko nije dužan biti lijep - a onaj koji ga čita/gleda, čini to na vlastitu odgovornost, ponovno, zato što to želi, bez obzira na motive. Čudi me i ljuti taj svepristutni elitizam dvojbenog smisla i svrhe. Tko ne izleda poput supermodela, nema što tražiti na TV-u; tko ne piše poput profesionalca, nema što reći; tko ne trči poput profesionalnog sportaša, bolje da leži… Pa zato imamo TV voditelje koji ne znaju složiti smislenu najavu, ali lijepo izgledaju; sportaše koji nemaju sportskog duha, ali igraju za novce; novinare koji nemaju što za reći, ali…
Blogerima se puno toga može zamjeriti, neki zaista nemaju što za reći, neki su zaista nepismeni, nečije postove ne bi ni pas s maslom pojeo. Ipak, ono za što im se mora odati priznanje jest njihova volja i želja da ono što misle i kažu (pišu). Tu se uvelike razlikuju od profesionalaca koji često neće reći ono što misle, često neće misliti ono što će napisati, a nerijetko pišu bez da misle.
Radeći na blogariatu vrlo dobro sam upoznao 200-tinjak blogova, letimično čak i više, a stotinjak ih je trenutačno u agregaciji blogariata. Svaki dan pročitam barem 75 posto objavljenih postova. Neke čitam rado, neke jedva pročitam, neke preskačem. Ipak, bez obzira na to sviđali mi se oni ili ne, imaju nekakvu kvalitetu. Dakle, to je stotinjak blogera koji nekom valjaju, ljudi ih čitaju, prate ih zbog njih samih, dakako ima ih i više. Imali toliko (ikoliko) novinara zbog kojih ste spremni kupiti novine?
U svakom slučaju, novinarima želim da na blogove prestanu gledati kao na nešto što ih ugrožava, a kolegi Maštruku želim da što prije počne voditi vlastiti blog.
Ocjeni ga ti!
Loading ...Post je pročitan 944 puta
I ne ostavi link gdje se Maštrukovo preseravanje može pročitati… na koji se to točno tekst osvrćeš? :-))
Maštrukova kolumna u novom izdanju BUG-a. 35 kuna na kiosku ili posudba od klinca iz susjedstva.
Jedini promašaj koji ja ovdje vidim je ovaj tekstuljak. Izmislio si tezu koja u Olegovoj originalnoj kolumni ne postoji (da bi trebalo zabraniti blogove) i onda s njom polemiziraš. U konkretnoj kolumni blogerska nepsimenost je tek uzgred spomenuta, a nigdje se ne sugerira zabrana pisanja blogerima ili bilo kome drugome.
Dakle, čitav tvoj obračun s “zabranom” je besmislen.
K tome, malo je smiješno kada neki anonimac na Internetu naziva Olega ili koga drugoga za koga su svi čuli “kolegom”.
Kolega po disanju? Kolega po hodanju Zemljom?
Na koncu - nitko nije dužan biti ni pismen, ni lijep ni pametan, ali ako nakazan netko odluči biti maneken smijat će mu se i izrugivati jednako kao nepismenome nekome tko odluči pisati. I to je isto dio toga prava na javnu riječ i komentar.
ne znam trebam li ovo smatrati službenim reagiranjem, ipak stiže s BUGova servera :)
Osobno me jako smeta kada netko zlorabi svoju moć na javnu riječ, u ovom slučaju čak i nadmoć. I više od toga me smeta kada netko nastupa s visoka, neki bi rekli bahato, i pritom generalizira nazivajući sve nas koji se izražavamo putem bloga jednako uzaludnim i promašenim.
Ne obračunavam se ja sa “zabranom”, ne obračunavam se ja niti s Olegom. Jednostavno se osjećam pozvanim da reagiram, jer sam jedan od nekoliko tisuća ljudi koje se Maštruko usuđuje vrijeđati. BUG je jedan o najpopularnijih informatičkih časopisa u regiji, a Oleg je cijenjeni autor i njegovo mišljenje ima težinu. Ovo je moj način da ga upozorim da je u krivu, i da bi trebao dvaput razmisliti prije nego li će sve blogove trpati u isti koš.
Je li vrhunska pismenost zaista uvjet za dobivanje “vozačke dozvole za pisanje”? Kod profesionalaca zasigurno jest, ako ne vrhunska, onda barem poprilična. Ipak, mnogo je njih koji pišu za novac, a nedostaje im ta vještina. To je stvar urednika, izdavača, hoće li dopustiti da ga sramoti nedostatak osnovne pismenosti u novinara. Uostalom, da su svi novinari toliko pismeni, bi li bilo mjesta za lektore u redakcijama?
Kod bloga je slično: autor je nepismen na vlastitu sramotu, a ako ima čitatelja koji su voljni to zanemariti i čitati blog bez obzira na gramatiku, zašto to toliko ljuti Olega Maštruka?
Uostalo, pisanje na blogu nije “javna riječ”. Koga briga što ja ili bilo tko drugi piše u nekom zabitom kutku Interneta. Čita tko želi, na vlastitu radost ili sramotu.
P.S. - anonimac, kažeš - pa, ne treba čovjek biti silno pismen da pročita moje ime i prezime u headeru :)
Braniti blogove ima jednako smisla kao i braniti ljude. Nesavršeni su, različiti, dobri, loši, lijepi, ružni baš kao i ljudi. Kako uvjeriti mizantropa da ne mrzi ljude? Jednako kao Maštruka da prihvati blogove takve kakvi jesu!
Mislim da sam pročitao navedenu kolumnu. Uistinu volim kad naš “informatički Golum” (Oleg) napiše nešto ovakvo postižući cilj tako lako:)
Njegove iritirajuće izljeve apsolutne mudrosti zna starija online zajednica, pa sjetimo se samo urnebesnih finti sa newsa :)
Kako god, mislim da nije OK što je ovaj komad izvučen nekako iz konteksta, makar me spaljeni mozak nekako ne služi u zadnje vrijeme pa ne znam točno o čemu se radilo u cijeloj “golumni” …
Bottomline: Njegovo mišljenje o blogovima i blogerima je važno poput lanjskog snijega - unatoč tome što dolazi zapakovano u BUG. Siguran sam da se mogu pronaći i blatantnije umotvorine od gore navedene u našim tiskanim medijima.
Bez obzira na temu, čovjek mi je zanimljiv za čitati, kao da gledaš neko eksperimentiranje bojnim otrovima na bijelom mišu - i čudiš se kako je još živ…
Brijem da bi naš ‘rvacki Golum u blogosferi brzo okupio tonu čitatelja, sigurno.
OK, konkretna izjava izvučena je iz konteksta, odnosno kolumne, iako mislim da i van konteksta znači isto što i u njemu.
Ajde, da je to prvi put da Maštruko spominje blogove na ovaj način, sigurno ne bih reagirao, ali budući da je ovo bogznakoji put da isti autor na ovaj način piše o blogovima, reagirao sam tim povodom, a već sam rekao zašto.