m.servis | piše Aljoša Japundžić

Reklamokracija, to je ono u čemu mi zapravo živimo, iako ovo “Rekla” uglavnom izgovaramo kao “De”. Mediji i kapital vladaju svijetom u simbiotičnom odnosu. Politika mu tu dođe samo kao još jedan dosadan, ali koristan parazit, zapravo treći kotač u ovoj simbiozi. Bez brige, neće politika u moju butigu, ali odnos medija i kapitala itekako je važan za razvoj Weba.

Budući da živimo u dobu u kojemu jedino sve veća potrošnja jamči uspjeh civilizacije, kapital se okreće medijima ne bi li stalno dodavali gorivo na žar šopingiranja. Mediji su tu da potaknu ljude da osjećaju sve više i više potreba, te da te svoje potrebe zadovoljavaju trošenjem sve više i više novaca. Začarani je to krug iz kojeg nema bijega, jer upravo taj krug omogućava nam da živimo ovako kako živimo, u minusu i kreditima, ali punog želudca i sretni što imamo novi mobitel. Naravno, dolazi do pitanja, koliko dugo to može trajati, ali dok god traje, recept se neće puno mijenjati.

Dakle, da se vratim na početak, odnosno naslov i efekte reklamokracije na Web2.0, odnosno na web sadržaj, posebice na UGC (User Generated Content) i SN (Social Networks). Web je medij i ne može egzistirati bez podrške kapitala. Nažalost, kapital je oprezan i konzervativan, ne voli nove stvari i voli imati sve konce u svojim rukama. Ipak, kada mediji stigne u 2.0 fazu, normalno je da gube kontrolu, prvenstveno nad sadržajem koji se iz ruku profesionalnih urednika seli u ruke nepredvidive gomile. Upravo ta nepredvidiva gomila zaslužna je za nevjerojatan uzlet web medija proteklih nekoliko godina. Ipak, vjerojatno će nekontroliranost te gomile biti razlogom zašto će se taj uzlet usporiti. Zapravo, pravi razlog usporavanja bit će nevoljkost kapitala da ulaže svoje resurse u nešto nad čime nema moć kontrole.

Naravno, za svaki web projekt od presudne je važnosti da ga kapital pozitivno percipira te da ga opskrbi resursima potrebnim za rad i profit. Nažalost, ili na sreću, u Web2.0 svijetu takve stvari neće ići bez određenih, čak i vrlo velikih kompromisa.

Na primjeru jednog od najvećih sajtova na svijetu, YouTubea, vidi se kako nemogućnost kontrole nad sadržajem može biti opterećujuća za jedan medij. Taj primjer lako je preslikati na bilo koji slični projekt.
Mnogi bi rekli da je sve što vam treba za komercijalni uspjeh websajta velik broj posjetitelja. To može i ne mora biti istina. Što se broja posjetitelja tiče, YouTube se sigurno ne može požaliti, ipak, što se love tiče, nikako na zelenu granu. U čemu je problem? U nemogućnosti kontrole!

Kapital se ne osjeća dobro kada se nađe u situaciji koju ne može kontrolirati, a YouTube je jedna takva situacija. Kako da MacDonalds zna da se neće naći kao pokrovitelj videa koji govori o fast foodu kao o uzroku pretilosti djece ako se oglašava na YouTubeu? Što bi Ford uradio da se nakon reklame za novi Mondeo prikaže video isječak u kojemu je isti taj Mondeo slupan u automobilskoj nesreći s fatalnim posljedicama. Sve vam je jasno, zar ne?

Slična je priča sa gomilom domaćih sajtova koji spadaju u kategoriju “Zabava”, a na kojima se prenose prosti vicevi, vulgarnosti, te uglavnom tuđi autorski sadržaj. Čujem često da se vlasnici takvih sajtova žale što ne mogu do “pravih oglašivača” te svoje skromne budgete krpaju oglasima za lokalne krovopokrivače i automehaničare koje servira AdSense uz mizernu naknadu. Ništa im ne pomaže posjećenost koja je nerijetko veća od nekih sajtova koji nemaju (gotovo) nikakvih problema sa zaradom.

Stvar je u nepriličnom sadržaju koji ne ide ruku pod ruku sa ciljevima kapitala. Kada stvar stigne na neku razinu, kasno je za bezbolne promjene. YouTube će sigurno pokušati promijeniti stvari, ali kako će korisnici reagirati? Hoće li biti jednako skloni svojem omiljenom video sharing sajtu kada će na njemu moći postavljati isključivo sadržaj koji je prošao neku vrstu cenzure?

Iako nisam oduševljen svijetom u kojemu kapital sve kontrolira, apsolutno sam ga svjestan i nisam tip koji će jurišati na vjetrenjače. Kod svake ideje za novi projekt, a imam ih na tjednoj bazi, prvo se zapitam: “Tko bi platio da tu postavi svoj oglas?” Ako mogu nabrojati desetak potencijalnih oglašivača, odnosno ako ne nalazim razloga zašto se određeni broj oglašivača ne bi želio naći na takvom sajtu, onda se radi o ideji na kojoj vrijedi poraditi.

Dakle, ne vidim mogućnost razvoja weba bez kapitala, bez da i “slobodni” web ne uđe u simbiozu koja postoji otkako je medija i velikog kapitala. Ne vjerujem da će kapital biti primoran bitno mijenjati svoje navike zbog tamo nekog Interneta. Istina, postoje povremeni incidenti koji bivaju prilično glasno zabilježeni među ljudima koje to zanima (odatle i dojam blogera da imaju moć da utječu), ali budimo realni, u svijetu velikih brojki takvi slučajevi predstavljaju tek promile. Utjecaj kapitala na razvoj Weba je neupitan, pitanje je samo hoće li on biti pozitivan ili negativan. Po medije, dakako.