CRANE – mreža poslovnih anđela?
Danas sam prvi put navratio na sajt nedavno osnovane mreže poslovnih anđela, CRANE. Znam glupo je, ali moram reći da mi je taj termin “poslovni anđeli” smiješan. U pozitivnom smislu, svakako. Zamišljam nasmijana bucmasta lica plavokosih dječaka u varteksovim odijelima. Instant smiješak na lice. Ali, pretpostavljam da stvari ipak nisu tako neozbiljne.
Prema onome što sam ranije uspio pohvatati, poslovni anđeli su dobrohotni investitori koji podržavaju perspektivne projekte. Takvi poslovnjaci, za razliku od banaka i venture investitora, pecaju se na priču, na ideju, te koriste svoj kapital, iskustva, veze, ideje i znanja ne bi li ideju koja im se svidjela dogurali do profitabilnosti. U tom smislu, anđeo je jednako vrijedan kao investitor i kao partner u firmi.
Anđeli uskaču tamo gdje drugi neće ili ne mogu. Poduzetnik u start-up fazi često iz vlastitih prihoda ili džepova uspijeva financirati svoj pothvat do neke razine. Ako želi preći na sljedeću, potrebna mu je živa lova koju će uložiti u potrebne resurse. Ako ne raspolaže tom lovom može je tražiti od banke ili venture investitora. Banke rijeko podržavaju takva rizična ulaganja, a venture investitori igraju samo na veliko. Ako poduzetnik puca na srednje, jedina nada su mu osobe poput poslovnih angela. Osobe koje će prepoznati njegovu ideju i pomoću mu da ju realizira. Na obostranu korist, dakako.
E, sad, kako anđeli ostvaruju tu svoju korist? Prema tekstu na sajtu CRANE mreže, oni očekuju da se stvar “monetizira na način koji je zanimljiv poslovnim anđelima, a to je akvizicija u roku od nekoliko godina.”
Gornji citat mi više nalikuje politici venture kapitala, nego li običajima i karakteru angel investitora. Prije nego li sam pročitao gore navedeni citat, bio sam uvjeren da je njihova uobičajena izlazna strategija prodaja svojeg udjela osnivačima, dok velik dio takvih investitora nalazi zadovoljstvo (i profit) u dugoročnom prihodu.
Ipak CRANE mreža kaže da im nisu zanimljivi projekti koji se neće prodati u roku od nekoliko godina, što me zaista čudi. Osobno, prodaja projekta čini mi se kao svojevrsni poraz. To mi je postalo jasno kada sam nedavno bio u prilici da o tome ozbiljnije razmišljam i sagledam stvar sa svih strana.
Tada sam shvatio da u mojoj branši, a to je izdavaštvo bez obzira na to što sam (trenutačno) ograničen na web, stvarno veliki frajeri u ovoj branši nikada nisu prodali svoj biznis. Rupert Murdoch, Felix Dennis, Richard Branson, pa čak niti Larry Flint nisu prodali svoje poslove i danas su zbog toga vrlo sretni i bogati ljudi. Naravno, to je puno teži put, ali put je to koji osnivačima, pa i ranim ulagačima omogućuje puno veći profit.
Za razliku od CRANE mreže, ja bih rekao: “ako je izlazna strategija vašeg posla da se prodate u roku od nekoliko godina, onda sa vašim poslom nešto ne valja”. Izlazna strategija kakva se favorizira u CRANE mreži ipak mi više naliči na strategiju Venture kapitala, što doduše ne čudi, budući da su među osnivačima mreže navedena dva Venture fonda. Što me, ponovno, čudi.





Pisao sam i ja o njima, i naveo osnovne razlike između Venture i angel kapitalista i moram reci da je razlika u principu vrlo mala. I venturei i angeli u principu ulažu u iste projekte, nije istina da su angeli samo za srednje tržište, i oni pucaju na veliko, ako imaju dovoljno kapitala :) Osnovna razlika je (barem ako je vjerovat vikipediji) u tome što angeli ulažu svoj vlastiti novac dok venturei su obicno na celu nekih velikih fondova kojim upravljaju i ulazu tuđe novce… Meni je glupa takva definicija ali wikipedija je wikipedija :)
Inace meni se sviđa nacin poslovanja gdje je cilj projekta akvizacija u rkou od nekoliko godina jer smatram da se tako u najkracem roku izvlaci najveci profit iz projekta i poboljsava sama grana gospodarstva jer dolazi na naše tržište novi kapital kojeg možemo dalje koristiti za stvaranje novih projekata i samim time poboljšati konkurenciju i napredak tržišta. Ako si uspio jednom stvoriti projekt koji je uspješno prodan, sa tim novcem sigurno imaš šanse ponoviti uspjeh na sljedecem projektu.
pa čuj, da pitaš sto ljudi hoće li da im daš 5000 kuna sada ili 500 kuna mjesečno kroz godinu dana, vjerojatno bi njih 98 reklo “daj pare sada” što ne znači da je to pametniji izbor.
nema tu nikakvog stvaranja novog kapitala, barem ne za tržište. lova koju su ti kupci isplatili je lova koju će oni vratiti kasnije kroz poslovanje firme.
također, ako je poduetnikova strategija da u što kraćem roku izvuče što više para iz svog poslovnog pothvata, onda čisto sumnjam da s tom lovom planira započeti neki novi posao. da mu je razvoj posla na umu, onda bi ostao u prvoj firmi i nju razvijao.
I opet krenuh pisati komentar pa se raspisah. Evo ga sada ovdje.