m.servis | piše Aljoša Japundžić

Hoće li komadić krute plastike ikada moći zamijeniti osjećaje koje pruža slatki teret (manjeg češće nego većeg) bunta mekanih, prljavih, papirnatih novčanica? Prema najavama kartičnih kuća, za desetak godina nestat će papirnati novac! Ma dajte, molim vas! Ne sumnjam da bi banke voljele realizaciju takvog scenarija, ali je li to uopće realno?
Gotovina nam pruža ono što kartica nikad neće. Bez obzira na to koliko komadića plastike imao u novčaniku, ne osjećam se dobro ako debljina prednjeg lijevog džepa (da, tu držim lovu) ne nagrđuje izgled tek ispeglanih hlača. Meni korištenje kartica zapravo predstavlja veliki stres i nikad nisam došao na kasu u trgovini i platio karticom ako u džepu nisam imao odgovarajući iznos novca. A kovanice? Primijetio sam da količina kovanica koje mi se zateknu, ponovno, u džepu, proporcionalno odgovara količini novca kojime raspolažem. Što više «siće», to više love.
Zamislite samo kakvu bi vrijednost imali potpuni podaci o našoj potrošnji! «Reci mi na što trošiš i reći ću ti tko si», mogla bi postati uzrečica budućnosti. Kakav kapital za oglašivače, banke, političare - da i političare. Ne samo da bi mogli učinkovitije puniti državnu kasu, nago bi mogli apsolutno kontrolirati protok novca, pa i to tko će ga imati/nemati. Zamislite da se u takvom svijetu zamjerite svojem susjedu - bankaru!

Nego, evo par razloga zašto kod nas ne bi trebalo ili neće nestati gotovine, a vi ako se sjetite još kojeg, slobodno dopišite.

GOTOVINA NIKAD NEĆE/NE SMIJE NESTATI ZATO ŠTO:

- bi to predstavljalo neposredan napad na velik dio naše ekonomije, one sive, polusive, i one svih drugih tonova osim bijele.
- bi tada nestali: žicaroši, prosjaci i slični. Ili bi im banke izdale ručne POS-ove kako bi legalno mogli obavljati svoj posao?
- bi tada svaka novčana transakcija bila oporeziva, a i ovako plaćamo previše poreza
- bi tada nestale «plave kuverte»
- bi tada postali robljem banaka
- bi tada dulje čekali u redovima na blagajnama
- bi tada nestalo naše pravo na privatnost
- …

Komentari na ovaj post sa starog marketingservis bloga:

1. mrak Says:
   February 27th, 2006 at 12 e ja preferiram plaćanje karticama jer ne moram dobiti sitniš, jer ne moram brinuti koliko novaca imam ili nemam u džepu i zato jer me veseli da znam da je dućanu/trgovcu otišao koji postotak manje samo zato što sam ja platio kraticom, a da ne govorim kako mi svaka kuna koju potrošim preko kartice ide u bonus za neka osiguranja i slične benefite, a privatnost, ne smatram zasada velikim problemom to što netko može saznati što kupujem (nije da kupujem oružje ili drogu na karticu pa da me netko može ganjati)
2. zli_girl Says:
   February 27th, 2006 at 15 e ke$ kao ke$ izumire i ide se na to da ga se zamjeni za e-money. no pricekati cemo jos neko vrijeme. digital divide je prevelik. mislim da sam cak jednom i pisala o tome - ideja je dobro prihvacena zbog nadzora pranja novca i financiranja terorizma. @mrak, nije problem u onome sto kupujes da bi te ganjali vec u onome sto se o tebi zna. svaka kupovina (proizvod, vrijeme, mjesto, iznos) biljezi se u database. jedan inteligent agent u stanju je napraviti tvoj profil bolje nego ljudi sto te znaju 30 godina. postajes fantasticna target meta oglasivaca.
3. studena Says:
   February 27th, 2006 at 15 e kupujem uglavnom karticom i osim sto ponekad imam onaj “problem” da lakse kupis nesto kad ne osjecas “kolicinu” love u rukama, ne bih se zalila. dulje cekanje u redovima? upravo suprotno: nema prckanja po novcaniku i trazenja sitnog ili zastoja jer je blagajnici nestalo love za kusur. u njemackoj upravo testiraju samoposluge bez blagajnica: kupis robu, prodjes kroz skener, platis karticom. zbog nestajanja “plavih kuverti” isto ne bih bila zalosna. privatnost? od onog trena kad si usao u internet, nesto narucio, kupio ili platio preko online-banking…mislim da si vec odavno “utvaramo” da jos uvijek postoji privatnost
4. mrak Says:
   February 27th, 2006 at 18 e moj posao je da generiram materijale za oglašivače i nemam ja ništa protiv da oni mene gađaju jer time generiraju posao za mene (što bi rekli; “circle of life”), a razina kojom sam ja u mogućnosti ignorirati bilo koga ili bilo što je na razini hladnokrvnosti binarno programiranog računala; samo neka oni rade profile jer jedino što mogu zaključiti je da sam nepredvidiv (i da kupujem u ipercoopu i algoritmu gdje imam popust na količinu , a uostalom postoje i zakoni koliko se ti podaci smiju čuvati i istovremeno pouzdajem se u ljudsku glupost koja barem u hrvatskom slučaju još nije čula za data mining i benefite koje bi iz toga mogli dobiti
5. zli_girl Says:
   February 28th, 2006 at 15 e “pouzdajem se u ljudsku glupost koja barem u hrvatskom slučaju još nije čula za data mining i benefite koje bi iz toga mogli dobiti” - dobar! nego, ne sumnjam da se ti ne mozes odhrvati ciljanom oglasavanju. no bilijuni ne mogu, bilijuni.
6. aljosa Says:
   February 28th, 2006 at 16 e ma ne brinem se niti ja za tamo neku globalnu privatnost. mene brinu puno prizemnije stvari. primjerice, neki dan odem u banku uplatit ratu kredita. za šalterom osoba koju nisam vidio godinama. ljubazno se ispričamo, ja platim ratu, a ona spomene, onako usput “a, vidjela sam, imaš ti i firmu…” dobro, u konkretnom slučaju me ne smeta to što ta osoba ima određena saznanja o meni, ali padaju mi napamet i druge, manje ugodne situacije. u bankama rade ljudi a ne strojevi, i toga me je strah.
   ni ja ne brijem na anonimnost, ali ipak bih volio da neke stvari ostanu privatne. a to na što trošim i koliko, to puno i previše govori o meni.
7. mrak Says:
   February 28th, 2006 at 19 e fala bogu na netbankingu , ePDVu, eRegosu i ostalim blagodatima interneta, što bi rekli; on the internet noone knows you are a dog