m.servis | piše Aljoša Japundžić

Mi klinci iz Pule filmski smo festival iščekivali s većim žarom nego li Dan dječje radosti i novu godinu zajedno. Prvo: tu je bio vartomet, drugo: bili smo budni do kasno u noć, noć za noć; treće: filmove smo “gledali” s “trave”…U to doba Pula je doslovce živjela festival, cijeli bi se grad probudio, čak su i neke trgovine radile do iza zadnje projekcije u Areni. Svakog Puležana uz festival vežu brojne uspomene. Danas, jedino ta publika spašava festival. Publika, ona koja ne odustaje od svojeg grada i festivala kakvog svi želimo, uporno dolazi na dozlaboga dosadna i konfuzna svečana otvaranja, gleda hrvatske filmove, plješće… stvara festival i svečanost tamo gdje ga zapravo već odavno nema.

Festival nam se prikrao, i evo, počinje za tri dana. Jedino što nas u Puli na to podsjeća jest katastrofalan plakat kojime se ove godine festival predstavlja. Prate ga jednako katastrofalne web stranice, gdje možete i vidjeti dotični plakat i vizualni identitet ovogodišnje Pule.

U gradu nema atmosfere kakvu festival može stvoriti, jednostavno, više ga se ne osjeća. Toplo se nadam da ove godine publika ovoj propaloj verziji Festivala neće pokloniti nezasluženu pažnju. Što se mene tiče, ja ću ga ponovno bojkotirati i nastaviti ću to činiti toliko dugo dok se na čelu festivala ne nađe netko tko će znati vratiti mu barem dio nekadašnjeg sjaja.

Komentari na post sa starog bloga:

1. Berislav Lopac Says:
   July 12th, 2006 at 10 e Mislim da je važno imati na umu kako je ona euforija koje se ti sjećaš bila posljedica političke odluke, ispiranja mozga i stvaranja atmosfere za koje su u starom sistemu bili zaduženi politički komesari — često u suštini vrlo talentirani marketinški stručnjaci. Sjetimo se atmosfere koja je okruživala štafetu mladosti, mitinge (upravo sam skužio da danas ova riječ znači nešto sasvim pedeseto od onog što je značila prije dvadesetak godina), Titovu vožnju Zagrebom, pa čak i Jadranske susrete.U ono vrijeme nije bilo ovakve industrije “entertainmenta” kakvu imamo danas; nije čak ni svatko imao TV (o kolorcima da i ne pričamo) i svaka “zabavna” manifestacija imala je posebnu težinu i čar, naročito djeci koja nisu bila svjesna što sve stoji iza toga — Jadranski susreti, Dubrovačke ljetne igre, Pulski filmski festival, Splitski glazbeni festival itd upravo su u to vrijeme imali svoj najveći procvat.

   I danas te manifestacije pokušavaju povratiti staru slavu, ali ne mogu konkurirati cjelonoćnom tulumu na Zrću, filmovima na DVD-u ili igricama na Playstationu. Čak i manifestacije koje još uvijek imaju veliku posjećenost i “štih” to mogu zahvaliti snobizmu i osjećaju elitizma, a ne vlastitoj stvarnoj vrijednosti — tu prije svega mislim na Motovun ili Dubrovačke igre (najvažnija vjest s otvorenja potonjih je da u prvoj predstavi nastupa premijerova kći; dajte, molim vas).

   Možda sam hejter, ali danas nema stvarnog ushita; ostala je komercijalizacija, i ono što su nekad radili politički komesari danas rade marketinški stručnjaci. Ono što mi se ne sviđa ni kod jednih ni kod drugih je da pritom svoju marketinšku agendu pokušavaju prodati kao “spontano događanje naroda”. Oni prijašnji su to uspijevali, jer nisu imali konkurencije; ovih današnjih pak ima toliko da su sve toliko izgazili da više ništa nije stvarno prepoznavanje.

   Nažalost, ponovo se potvrđuje dobro staro “zlatno pravilo znanosti i umjetnosti”: tko ima zlato, određuje pravila…

2. aljosa Says:
   July 12th, 2006 at 11 e U većini stvari se slažem, ali ono što ti prepoznaješ kao ono što danas nedostaje takvim manifestacijama (interes publike) je ono jedino što pulski festival ima, a ima zato jer lokalna publika to želi, a ne zato što zalužuje svojim programom, koncepcijom, marketingom ili bilo čime.Ostaje činjenica da je Pula važan, nacionalni festival, kakvoga bi svaka zemlja koja ima kakvu/takvu filmsku industriju trebala imati, zbog filma samog. Pa ako i nećemo imati deset filmskih festivala u godini dana, jedan bi uvijek trebali imati - onaj pulski.

   Dakle, radi se o festivalu koji:
   a) ima smisla
   b) ima podršku
   c) ima publiku
   d) ima stručnu “težinu”
   e) ima jedinstvenu lokaciju
   f) i još gomilu prednosti…

   A kada vidim kako se s takvim blagom i resursom (novcem) postupa i kako nesposoban management uspijeva, iz godine u godinu, raditi sve lošiji festival - poludim!