Uvaljivanje
Ima jedna stvar koja mi ide na živce. Dobro, kad si razmislim, puno je stvari koje mi idu na živce, i prečesto započinjem tom rečenicom… Nego: pitanje je product placementa u domaćim serijama. Ja baš ne gledam puno televiziju, a trenutačno čekam prvi svibnja i useljenje u novi poslovni prostor, pa dosta radim od kuće, a televizor stalno gori, pa bacim oko tu i tamo.
Uglavnom, danas su me televizoru privukli briljantni dijalozi jedne domaće sapunice koji su mi se nametljivo uvlačili kroz uho i stvarali mi neku nelagodu u želucu. Uglavnom, bacim pogled, vidim dvije ženskice kako pokazuju bjeloočnice i laprdaju u nekom kafiću (dijalog ide: znaš, stvarno - Stvarno? - Da, stvarno i zaista! - Ali, jesi li sigurna? - Znaš, naravno da sam sigurna…). Sjede one u kafiću, iza njih nekakva polica, a na polici - naslagane bočice vitaminskih pripravaka! Mislim, sjede li one u kafiću ili u apoteci?!
Scena druga: vidim na RTLu najave jedne nove serije koja će nam donositi vrhunce života jedne prodavačice. Čisto sumnjam da ćemo na telki gledati mizerno plaćenu samohranu majku koja radi sedam dana u tjednu po deset sati… No, to nije ni bitno. Stvar je u tome - serija je rođena za product placement na hrvatski način. Pazi, radnja se odvija u dućanu! Već vidim sponzore, ali neću ih spominjati jer mi nisu platili.
Na koju god domaću seriju nabasaš (OK, neki ih i namjerno gledaju) sve pršti od reklama, nimalo suptilno uvaljenih proizvoda. Imam dojam da TV kuće zapravo oblikuju serije prema njihovim marketinškim potencijalima. Tako bi trebalo smislit neku seriju koja bi bila dobra za ubacivanje oglašivača iz sfere telekomunikacija u kojoj bi glavna protagonistica između dva telefonska poziva na njezin VIP mobitel, skoknula u WC promijeniti svoj Allways uložak. Kad bi ušla u WC zgrozila bi se koliko ga je njezin muž zasmrdio jer se olakšao nakon što je poručao Podravkin crveni grah iz konzerve na salatu začinjen Vegeta Twistom. Ali, ona ne bere brigu jer tu je Oust osvježivač za zrak i Mr Muscolo koji će odštopati cijevi koje je on zatrpao drekom i Paloma papirom. Na koncu će se pogledati u ogledao, nezadovoljna svojom pofucanom kosom, a u ogledalu će se pojaviti frajer u uskoj crnoj majci i pružiti joj savršenu boju koja hrani vlasište…
Imamo li mi, kao gledatelji i kupci, to pravo da nas se ne tretira kao telce?
(foto: worth1000.com)
Komentari na post sa starog bloga:
Ocjeni ga ti!
Loading ...Post je pročitan 1158 puta
April 14th, 2006 at 21 e hehe, to sam i ja nedavno komentirao. pazi ovo, pije čaj - onaj šta mu cura slovi kalendarski - i digne ruku u najtežem mogućem luku da ne bi slučajno sponzor sa šalice bio krivo okrenut. čovjek opušten, čilaut ga puca, a ruka nakrivljena kao da ima dječju paralizu. neprocjenjivo.
April 27th, 2006 at 8 e zanimljiv link na techdirtu
http://www.techdirt.com/articles/20060425/1625204.shtml
April 27th, 2006 at 10 e Žalosno je to. Medijski sadržaj bilo koje vrste unaprijed se stavlja u kontekst mogućnosti oglašavanja. Gubi se iz vida činjenica da ljudi ne konzumiraju sadržaj radi oglasa, nego je situacija obrnuta.Ako je plasirano uz kvalitetan sadržaj svako će oglašavanje biti uspješnije.
Stvar je u tome da oglašivači imaju sve više novaca, pa kao sumanuti traže načine distribucije, prevedeno - nešto gdje će upucati lovu. Tako nastaju svakakvi proizvodi i što je zastrašujuće - profitabilni su.
BTW jučer sam skoro dobio slom živaca čekajući 25 minuta (blok reklama) da počne CSI na HTVU. Na svu sreću, istovremeno ide seinfeld na Novoj, kojeg također prekidaju s dugim blokovima. Jebali ih mobiteli!